Građanski, pardon Trgovački nogometni klub Dinamo finišira ljetnu rasprodaju. Sve je na prodaju, uključujući i najbolje modele, pa je tako u petak popodne delegacija Napolija u Zagrebu dogovorila prijelaz najboljeg Dinamova igrača pod Vezuv, u klub u kojemu su igrali Maradona i Higuain.
Marko Rog je prodan za 16,000.000 eura, ali s bonusima cijena može narasti i do 18 milijuna. Rog će u Napulj otputovati nakon play offa Lige prvaka, protiv Salzburga, to će mu biti zadnje utakmice u plavom dresu...
Zdravko Mamić zna prepoznati igrača, zna ga zamotati u pravu ambalažu, naći mu pravo mjesto u izlogu, iznad svega zna se cjenkati s predsjednicima i menadžerima. Svi kažu: jest da je skup, arogantan, čak i neugodan pregovarač, ali ima prvoklasne igrače... Ovoga je ljeta prodao sve što je u Dinamu vrijedilo: Pjacu za 23 milijuna, Roga za 16, Eduarda u Chelsea za pet milijuna.
Dinamo je strpao u džep 50-ak milijuna eura i nije čudno da se predsjednik i direktor kluba hvale “imamo love k’o blata”. Ali, ovisnost o trgovanju postala je ozbiljna bolest jer nitko ne misli na Dinamove navijače, koji su se baš počeli vraćati u Maksimir. Zbog koga će sutra kupiti ulaznicu? Možda zbog Ante Ćorića...
Je li baš bilo nužno ogoliti Dinamo uoči play offa Lige prvaka i ostaviti Zlatka Kranjčara na cjedilu? Kako će se Dinamo suprotstaviti “macanima” ako se kojim slučajem plasira u Ligu prvaka? Kakva je motivacija Dinamovih navijača da se vrate u Maksimir kada je glavni moto postojanja kluba - profit? Slagao sam se s Mamićem kada je prodavao Modrića, Eduarda i Ćorluku, već su gubili motiv, klubu je trebao svježi kapital da bi Dinamo postao - klub.
Ni prodaja Mandžukića nije me razočarala, više mu se nije igrala Hrvatska liga. Rog je drukčiji slučaj i po mentalitetu i po načinu razmišljanja, on je bio spreman služiti Dinamu barem još godinu dana. Bez pitanja, bez ružne riječi, njemu se ne žuri, nije ih stiskao. Ali, Mamić je obećao ljudima iz Napolija, iako je bilo i drugih ponuda koje su dosezale i 20 milijuna.
Kakva je Kranjčarova perspektiva u Ligi prvaka ili Europskoj ligi, sasvim je svejedno? Mizerna, iako Cico sve odluke klupskog gazde bespogovorno prihvaća, ne buni se, jer mu nisu željeli kupiti ni igrača za 400.000 eura (Jantschera), doveli su mu samo Marka Leškovića. I sad slušam Kranjčarove provale (nerealnog) optimizma - dočekat ćemo proljeće u Europi. Poznavajući prilike, moj Cico, dočekat ćeš proljeće, ali na burzi rada u Zvonimirovoj...