Dimilo se, dimilo… što od roštilja, što od nevjerojatnoga ozračja u cijelomu Zadru. Vulkan je eruptirao kad je Modrić zabio.
- Gledaaaaj maaaajstoraaaa!!! - podviknuo je Tomislav Rogić Tumba, legendarni vratar i trener vratara, jedno vrijeme i trener reprezentativnih vratara.
Kafić Porat na Branimirovoj obali bio je krcat kao Park prinčeva. Baćo je neumorno ložio, roštilj ne smije stati, a na Roka Ćustića svi su vikali:
- Brže, Roko, nosi novu turu!
Gosti i domaćini obojeni crveno-bijelo. I barba Ljubo Bolanča sa svojih devet desetljeća na plećima.
- Taj mali iz Zatona Obrovačkoga, on je čudo! - kaže barba Ljubo, vječiti mladić koji se u svom životu nagledao itekakvoga nogometa. I velikih igrača.
Svi televizori u pogonu, netko sjedi, netko stoji…
- Naš Suba je pravi, dugo smo radili na svemu i nije čudo što je obranio ono u početku - već promuklim glasom će Tumba.
Zadar je, zapravo, neko malo čudo. Izgubio je prvoligaša i drugoligaša u dvije sezone, ne zna se hoće li klub preživjeti, ali nogomet je duboko u srcima svih Zadrana. I drugih. Do Porata su nekako došli i stanoviti Korejci.
- Aaaa Modric, Modric, number one - kaže Kim Lee držeći na glavi “kockasti” šeširić, a u ruci - pivo.
Kalelarga isto puna, na Narodnom trgu navijalo se kao negda u Jazinama i u Stanovima skupa. I u kafiću Kod Ćićija na Stanovima.
- A što ćemo govoriti, Hrvatska ima sve - uspio je kratko dobaciti Pavle Paunović.
U Poratu, pak, buka je nadilazila broj decibela što ugrožava sluh. Ante Šale trči lijevo- desno, nervozan je, okreće glavu kad Turci streme prema Subašiću, a Joso Maruna siguran je da njegov sugrađanin neće primiti gol.
- Luka je zabio, a Suba ga neće primiti. To su naši Zadrani! - govori Joso.
Jakov Surać, legendarni kapetan Zadra, znao je sve prije kraja.
- Turci neće zabiti ni do prekosutra!
Onda opet svi viču na Roka, nove ture se vrte...
Jučer ujutro, pak, ranoranilac od novinara naišao je na Petra Momu Čačića, bratića izbornika Ante. Petar na radnom mjestu.
- Gle, kume, ovu metlu! Vidiš je? E, kako ja metlom po ulici, tako će naš Ante sa svojom družinom pomesti Turke. To ti Petar kaže, takvi smo ti mi iz Bruške - smije se rečeni Momo.
I bio je u pravu, tri boda su sjela, a Zadar je gorio, gorio bolje nego onaj Baćin roštilj…
