U najavi Eura napisao sam da će Španjolska uz Hrvatsku biti glavni kandidat za prolaz skupine. Furija je u ove dvije utakmice to i pokazala. Od svih reprezentacija koje su došle u Francusku s ulogom favorita, čini mi se da su oni ponudili najviše. Znaju što žele i kako do toga doći. Ono što je bilo prepoznatljivo u dva ogleda s Češkom i Turskom jest njihova smirenost u igri, kontrola cijelim tijekom utakmice.
Naravno, protivnici nisu bili jaki, nisu bili tipa Hrvatske koja im može nauditi. Također, recimo, protiv Turske nisu forsirali, nisu jurili kako bi zabili pet golova, nisu se željeli umarati. Odigrali su utakmicu, mogu tako kazati, u laganijem ritmu, a glatko su dobili. Nisu se puno potrošili, a takve situacije pokazuju kako je Španjolska velika momčad. Naravno, to ne znači ništa kad im s druge strane stane jaki, veliki suparnik kakva je Hrvatska, koja im može naštetiti. Jer, budimo objektivni, Češka i Turska nisu imali nikakvog oružja s kojim bi ih mogli ugroziti.
Ono što je razvidno jest sigurno da Španjolska želi biti prva u skupini, kako bi izbjegla teže suparnike u nastavku. Momci Vicentea del Bosquea bit će itekako motivirani, igrat će jako i na trijumf ništa ne prepuštajući slučaju. Zato sam siguran u jedno: u Bordeauxu nas čeka jedna jako, jako zanimljiva utakmica. Nahvalio sam s razlogom Furiju, ali opet držim da smo u dvije utakmice s istim protivnikom nogometno pokazali daleko više od njih. Zaista me zanima kako će Španjolci reagirati kad im se prvi put na Euru suprotstavi jedna moćna nacionalna vrsta kakva je Hrvatska.
Mnogi, vidim u medijima navode, kako se Furija opet digla, da je nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu opet ona stara, da je momčad postala Feniks, da se izdigla iz pepela. Piše se i govori da su na razini one generacije koje je osvojila SP u Južnoj Africi 2010. godine, te Euro dvije godine kasnije. Ne mogu to potvrditi, jer ponavljam, a to moram stalno ponavljati, za suparnike nisu imali reprezentacije koje se s njima mogu nositi. Zato je nezgodno donositi bilo kakve konkretne zaključke na tu temu. Mislim da ću o tome moći pisati tek nakon današnjeg ogleda, jer će to biti prvi pravi ispit za njih. U utakmicama koje su igrali u uvodu Eura nisam primijetio da su tako dobri kao što su bili 2010. ili 2012. godine.
Tada su ipak bili u zenitu svojih mogućnosti. Nisam siguran da bi na francuskom Euru mogli biti na onoj razini. No ipak, ove dvije utakmice, ne temelju koji se,. kao što sam rekao, ništa ne može zaključivati, ipak mi govore da su na dobrom tragu. Fascinira ne njihova mirnoća igre, ta izvedba koja i kad ne mogu zabiti, kao protiv Češke, jer i dalje igraju kao da se ništa ne događa, kao da laganu ispijaju kavicu i čekaju svoj trenutak. Gledajući njihovu utakmicu s Česima, jednostavno sam znao da će zabiti. Tako je na kraju i bilo. Rutina s kojom igraju mora biti zastrašujuća za suparnike. Kao za one koji protiv njih igraju, tako i za one buduće. Jer razvalili su Turke, a nakon utakmice sam imao osjećaj kao da se vraćaju s plaže, odmorni, neistrošeni, s godišnjeg odmora.
Hrvatska još nije zrela kao Španjolska u tom segmentu. Mi kad vodimo sa, recimo, 2:0, želimo zabiti još golova, trčimo, umaramo se. Nepotrebno. Recimo, protiv Češke sam vidio naše dečke kako i dalje igraju presing, stišću vratara, trče za češkim obrambenim igračima. A vodili smo 2:0... Već smo se kod tog rezultata trebali spremati za Španjolsku, kao što su se Španjolci nakon vodstva protiv Turaka već spremali za nas. Ovo je turnirsko natjecanje, treba čuvati snagu. Naravno, uvijek sam bio optimist, pa sam to i danas.