Javio se mirnoga glasa, valjda nikad mirnijeg, a čujemo se često.
- To je to.
Dodatno objašnjenje nije bilo potrebno, znali smo sve što je Joško Vlašić želio poručiti u te tri kratke riječi. Sličan smo razgovor počeli i prije godinu dana, nakon jednako veličanstvenog srebra na Svjetskom prvenstvu Pekingu. I tada je Blanka otišla na veliko natjecanje u velikoj neizvjesnosti, s bolnom “ahilicom”.
- Tada je ipak nešto skakala, imala je i skok preko dva metra. A sada... Samo onih nekoliko skokova krajem siječnja na mitingu u Splitu kada je uplakana skakala na jednoj nozi jer su bolovi bili nesnosni. Od tada ni jedan skok na natjecanju. Godinu dana nije skakala na otvorenom, ne znam postoji li takvo što u povijesti skokova u vis. Ovo je doista čudesna priča...
Samo tri tjedna prije nastupa u Riju stanje je bilo potpuno neizvjesno. Blanka je konačno napravila jedan skakački trening, ali jutro nakon jedva je mogla stati na nogu. Uslijedili su stalni tretmani, novi odlazak kod famoznog doktora Müllera u München, Blanka nije željela ni čuti riječ “odustajem”, premda je bilo jasno da do Rija više neće imati ni skakački trening, a kamoli neko natjecanje.
- Idemo u potpunoj neizvjesnosti, ali moramo otići. Nikada si ne bismo oprostili mogućnost da smo propustili makar i najmanje šanse za osvajanje medalje. Priprema za finale će nam biti kvalifikacijski skokovi, tada ćemo vidjeti je li Blanka sposobna skakati ili ne.
Naravno da su Blanka, Joško i trener Bojan Marinović dobro znali da je po svim drugim parametrima Blanka u sjajnom stanju. Svih tih mjeseci Blanka je trenirala kao nikada, tako da je u Rio stigla u tjelesno gotovo savršenom stanju. Imala je sve osim skokova, što i ne bi bila tako loša vijest da Blanka nije skakačica u vis...
Nakon što je savršeno odradila kvalifikacije preostalo je samo čekati sljedeće jutro. Hoće li uopće moći stati na nogu ili ne.
Nema žaljenja
- Jutro je bilo dobro, bol je postojala, ali nije bila velika. Prvi put u životu skakala je s blokadom. Injekcija je u kvalifikacijama savršeno odradila posao, ali u finalu su se bolovi javili već kod prvog skoka jer je doza, po njenoj želji, bila slabija. No, bolovi ometaju, uzmu nešto koncentracije...
I unatoč bolovima Blanka je osvojila broncu i bila možda milimetar-dva do zlata u onom trećem pokušaju na 200 cm...
- Nema žaljenja, brončana medalja je nagrada za svu muku kroz koju prolazi već pet godina. Opet, bila je jako, jako blizu u tom pokušaju. Nevjerojatno je da je opet ostala bez zlata zbog broja pokušaja, već peti put u velikim finalima.
Valjda joj je tako negdje zapisano... Blanka je vidljivo vruća nakon finala odmah rekla da je sada prekretnica. Dobro će se odmoriti, a po svim pokazateljima bolna “ahilica” bi uskoro trebala biti prošlost.
- Bude li sve u redu, u sljedećoj sezoni trebali bismo na sceni opet vidjeti pravu Blanku. Operacije su iza nje, a nikada nije bila ovako spremna i motivirana za atletiku. Medalja u Riju je temelj na kojem će Blanka krenuti s pripremama za povratak u punu formu.
To je to...