Bio je to ludi tobogan emocija za Tomislava Mijatovića, smješten samo u dva dana. Efes je krenuo put Kaunasa s prvim trenerom, velikom turskom nadom Erdemom Canom. Kako je nekadašnji dvostruki prvak Europe, koji je uoči sezone ostao bez Ergina Atamana, zapeo u Euroligi, već se ranije spekuliralo oko smjene Cana. Ona je formalno uslijedila nakon poraza u srijedu u Kaunasu (70:96). Samo dva dana kasnije u Istanbul je dolazio Milano. Odluka je pala da utakmicu vodi Tomislav Mijatović (48), čovjek koji je u klubu na mjestu pomoćnog trenera od 2010. godine, kada ga je u Efes doveo Velimir Perasović.
Neočekivana uloga
U posljednjih 14 sezona Mijatović je bio na usluzi i svim sljedećim trenerima, nitko od njih - a bio je to raspon od pokojnog Dude Ivkovića, sve do trijumfalnih Atamanovih sezona - nije se želio riješiti usluga Mijatovića. Hrvat kojem je Istanbul je postao dom, tamo se skrasio sa suprugom Marijanom, tamo su dobili malog Tomu, sada je stao ispred klupe i u petak je dobio Milano. Dobio je utakmicu (79:73), dobio je u direktnom obračunu velikog Ettorea Messinu i doživio je velike počasti. Efes je stigao tako do desete pobjede u sezoni, play-in i deseto mjesto koje vodi u njega bježi turskoj momčadi tri pobjede, a devet je kola do kraja osnovnog dijela sezone...
- Stiglo je sve posve neočekivano. I idem iz dana u dana, utakmicu po utakmicu. Rečeno mi je nakon utakmice protiv Žalgirisa da vodim utakmicu s Milanom, da pripremim momčad, mobiliziram igrače. Ovdje sam 14 godina, znam kako funkcioniraju stvari i radim ono što mi se kaže. Ako treba dodati 500 lopti na treningu, ja ih dodajem, ako treba vodit tekmu, tu sam.
Mijatoviću, naravno, ovo, nije bio prvi puta da samostalno vodi momčad. Još kao jako mlad pomoćni trener vodio je Cibonu nakon što je Aco Petrović, tadašnji trener, bio suspendiran. Jedne cijele sezone za vrijeme svog boravka u Turskoj vodio i razvojnu momčad Efesa u turskoj drugoj ligi, a kako je oduvijek “unutra”, nije to bila situacija da se netko bacio u vatru, ali ipak...
- Iako sam stalno “unutra”, ovo je bilo za mene neočekivano. Nisam imao niti u primisli da će se tako što dogoditi. Sjeo sam sa svojim suradnicima po povratku iz Kaunasa, napravili smo sastanak i s igračima, jer ispred nas je stajao veliki zadatak. Milano je momčad puna potencijala, samo činjenica da ih vodi Messina daje dodatnu težinu. Već duže govorim da je velika razlika u Euroligi danas u odnosu na neke ranije godine, jer sada tu doista nema protivnika s kojim možeš očekivati neku laganu pobjedu.
S obzirom na to da je dugo u klubu, a i dosta igrača je tu još od onih šampionskih dana, poput Larkina, Beauboisa, Pleissa, Bryanta, tako je i svlačionica znala da mora podržati novog glavnog trenera.
- Jako sam zadovoljan reakcijom igrača. Kad smo napravili sastanak uoči utakmice, sa svojim suradnicima sam kazao igračima da trebamo njihovu podršku u svakom mogućem obliku. Želio sam da budemo agresivni, s momčadskim duhom i da svakog trenutka uživamo u igri. Na tome im kapa dolje. U trećoj četvrtini se sve to najbolje vidjelo, bacali su na glavu, završio je taj interval s 30:7. U prvom dijelu smo bili u grču, nedostajalo nam je momčadskih faulova. Onda smo jednostavno prebacili u brzinu više. I samo sam dečkima na kraju mogao zahvaliti, bez njihovog angažmana ova pobjeda ne bi bila moguća.
Nakon utakmice uslijedio je novi šok. Naime, kompletna momčad pričekala je Mijatovića u svlačionici, onda su ga oduševljeno svi, iako je još bio u odijelu u kojemu je vodio utakmicu, “ohladili” vodom. Bio je tu i Elijah Bryant, koji je s terena pokupio loptu s kojom se igralo i dao ju u ruke našeg trenera kao vječni poklon s euroligaškog debija.
- Kad sam kretao prema svlačionici, PR kluba mi je kazao da moram odraditi flash intervju za TV i da odmah krenem ka svlačionici, jer me tamo svi čekaju. Kad sam ušao odmah su me okružili igrači i počeli zalijevati vodom. Ostao sam zatečen, doista je to bila fenomenalna gesta.
Najveći kompliment
I što sada? Mijatović se doživljava kao privremeni trener, postoje indicije da ga Efes želi zadržati na klupi, kao prvog trenera, do kraja sezone...
- Ja o tome ne razmišljam, jer to je, po mom sudu, jedini ispravni put. Meni je na pameti samo sljedeći trening, sljedeća utakmica. Dugo sam ovdje, poznajem način na koji funkcionira klub i idem dan za danom. Evo, mi već u nedjelju igramo izuzetno zahtjevnu utakmicu turskog prvenstva kontra Bahčešehira s trenerom Dejanom Radonjićem. Čeka nas momčad s velikim ambicijama, i to je moj fokus, ostalom se ne opterećujem.
Kad je nakon svega otvorio telefon u petak navečer, uslijedio je novi emotivni vrtuljak.
- Bio sam zabezeknut kad sam vidio tko se sve javio s porukama. Koliko je tu bilo dragih ljudi, koliko ih se sjetilo. Od onih s kojima sam nekada davno igrao, do onih s kojima sam zajedno radio, koliko je tu trenera bilo. I to ne jedna, nego nekoliko poruka. Za tako što se čovjek ne može pripremiti. Ali, sada se treba stabilizirati, jer ovo je bilo sve iznimno emotivno. Posebno za moje, za suprugu i sina, nitko ovako što nije očekivao, nije nam bilo niti na kraj pameti.
S obzirom na osobnost Tomice Mijatovića, vjerojatno je do njega morala dolaziti i za vrijeme utakmice s Milanom tolika pozitivna energija svih ljudi od kojih je kasnije dobivao poruke, koji su se javljali. Naveliko se navijalo za Tomicu, nisu to radili samo Efesovi igrači na terenu ili publika u Sinan Erdem Areni, nego ljudi diljem svijeta, od Hrvatske do SAD. To je ona priča o Tomici Mijatoviću koju ne možete znati ako ga ne poznajete...
- Moram reći da je to jedan od najvećih komplimenata koji čovjek uopće može dobiti. Javljali su ljudi iz različitih životnih sfera, iz bilo kojih životnih trenutaka i vidjelo se kroz te poruke da im je bilo iznimno stalo.
Sada, samo da se nastavi.
- Daj Bože. Moj fokus je na sljedećem treningu, na pripremi za Bahčešehir, korak po korak.
Tomica Mijatović zna mehanizme Efesa, ovdje su samo GM Alper Yilmaz i team manager Ozgur, uz još par ljudi u logistici, duže od njega. Dovoljno je toga prošao i dovoljno je iskusan kako bi ne bi znao da u trenerskom poslu često sve ovisi samo od sljedeće utakmice.
Za sada je tu. Na klupi Efesa. Dvostrukog prvaka Europe. Nije mala stvar, složit ćete se.