Velikog Gorana Sobina obitelj, rodbina, prijatelji, suigrači, suradnici, znanci u suzama su ispratili na drugi svijet. Legendarni košarkaš, dvostruki prvak Europe s Jugoplastikom, pokopan je na groblju Gospe na Krugu u svom Kaštel Kambelovcu, piše Slobodna Dalmacija.
Mnoštvo se još jednom, za posljednje ovozemaljsko zbogom, od tog prije svega ljudskog, ali i igračkog diva, oprostilo prisjećajući se njegova života, karijere. Nekoliko dana je prošlo, ali i dalje se bilo svima teško pomiriti da Gorana više nema među nama.
Na posljednje počivalište Sobina su ispratili hodajući uz lijes između ostalih i prijatelji Dino Rađa, Stojko Vranković koji je kao predsjednik stigao na čelu delegacije Hrvatskog košarkaškog saveza, nećak Slavko Sobin... Cvijeće su između ostalih nosili juniori njegovog Splita, kadeti njegovog Alkara u kojem je također ostavio neizbrisiv trag.
Čelnici tih klubova stigli su u Kambelovac kako bi se oprostili od igrača koji je utkao ogroman dio sebe u stvaranju mita o najmoćnijoj splitskoj odnosno sinjskoj košarci. Između ostalih Rađa i Vranković na koncu su pomogli i spustiti Sobinovo tijelo u zemlju. Zemlju s koje pogled puca na ono što je poslije obitelji najviše volio, kaštelansko polje, more.
Sportska Kaštela, Split, Dalmacija, Hrvatska zavijeni su u crno. Najvećeg borca najuspješnije Jugoplastike (subjektivna kategorija, neke se drugi ne naljute), najsrčanijeg iz najveće generacije je na kraju izdalo njegovo najjače oružje - srce. Trošio ga je u životu, za obitelj, rodbinu, prijatelje. Trošio ga je na terenu, za njih i za sve nas. Da bismo se radovali. I toliko puta smo se radovali. Na tome mu vječno hvala. Naslućuju sigurno mnogo, jer rijetke se ispraća ovako, ali oni tamo gore vjerojatno još sasvim ne znaju kakvo su veliko pojačanje dobili u svoju momčad, u svakom smislu.
