Kraljica se vratila u visine. Tamo gdje je sve po njoj. Tamo gdje se najbolje osjeća. Blanka Vlašić u nedjelju rano ujutro po hrvatskom vremenu, od 1.30, poletjet će u svom trećem olimpijskom finalu na svojim četvrtim Igrama. I prvom nakon 2008. u Pekingu gdje je osvojila srebro i nakon što je zbog silnih zdravstvenih problema bila prisiljena propustiti London.
- Došla sam ovdje samo na vjeru, na čudo. Usudila se skakati - bila je ponosna Blanka nakon što je odlično odradila jutarnje kvalifikacije visa.
Prvi put pod blokadom
Kvalifikacije iz kojih je u finale prošlo čak 17 djevojka. Da, 17 ih je preskočilo normu od 1,94 m. Među njima i Blanka, jedna od sedam djevojaka koja je to uspjela napraviti bez i jedne pogreške na svakoj visini. Propuštala je početnih 1,80, a onda bila mirna na 1,85, 1,89, 1,92 i 1,94 m.
- Iza mene je sezona bez natjecanja. I bez skakačkih treninga. Trenirali smo sve na lijevu nogu. Bilo je puno izazova, puno suza, tako da ovo olimpijsko finale za mene puno znači.
Kaže “posljednji dani bili su mi možda i najteži u karijeri”.
- Ovo iščekivanje kako će sve biti... Jednostavno, tetiva je boljela toliko da se prije dva tjedna nisam mogla ni zatrčati. Cijelo vrijeme na terapijama, cijelo vrijeme osluškuješ, paziš...
A onda je priznala.
- Skakala sam ovdje pod blokadom. Bilo je to prvi put u životu da skačem pod blokadom. Nije ni to baš jednostavno, jer ne osjećaš baš cijelo stopalo kako treba. Ali, unatoč tome, pronašla sam se, uspjela sam skočiti sve iz prvog pokušaja i...
Slijedila je ona najbitnija Blankina rečenica.
- Nisam se puno potrošila, nisam puno potrošila energije, niti se previše živcirala kad sam došla na natjecanje. Osjetila sam, zapravo, prisjetila sam se svega. To je ipak nešto što radim dugi niz godina i vrlo dobro sam reagirala na sve. Iako, mijenjala sam zalet, upravo zbog ove Ahilove tetive, nešto smo malo skraćivali zalet, a nisam ga imala prilike uvježbati doma. Ali, evo, ovdje sam ga uvježbala - nasmijala se.
- Ove kvalifikacije bile su “all in one”, baš bremenite.
Blanka Vlašić
Je li Blanka osjećala bolove dok je skakala?
- Nije me boljelo dok sam skakala, blokada je uzela i bol ali i osjet, što je čudno. Ma, to su tako neke vanredne okolnosti... Nije to samo da nema boli i to je to. Olimpijske igre su sada, ali one su za mene počele davno prije. Jednostavno trebalo se spremiti za ovo. Nije Blanka svemoguća i da može kad god se sjeti, kad god je dobro i kad ništa ne boli skočiti 2,05. Nije to baš tako jednostavno. Treba se spremiti, a mi smo se spremili, ali polovično. Na vjeru smo došli ovdje, s velikim pouzdanjem u Boga koji je još jednom pokazao da u zadnji tren uleti i sve posloži na svoje mjesto.
Na žalost, nije se posložilo našoj drugoj visašici Ani Šimić koja je zapela na visini od 1,92 m i zvaršila kao 22. Iako je prije toga jako dobro izgledala na 1,85 i 1,89, debelo iznad tih visina. Šteta za prvi pokušaj na 1,92 m u kojem je letvicu dotaknula “za dlaku” nogama.
- Dobro je krenulo, ali za finale je i onako trebalo 1,94, a ja nisam bila ni blizu tome - iskrena je Ana.
- Dugo je sve trajalo, bilo je dosta vruče, ali nemam se što žaliti, kako svima tako i meni.
A kako će tek trajati u nedjelju rano ujutro? Čak 17 visašica s olimpijskim snovima na jednom mjestu. I jedna nama posebna ispred svih. U lovu na najveće zlato koje nedostaje u njezinoj bogatoj kolekciji...