Kakvo ljeto! Rođenje prvog djeteta, sina Bruna. Fantastično svjetsko prvenstvo s Hrvatskom i srebrna medalja. Veličanstven doček Hrvatske, u Zagrebu i rodnom Zadru. Njegov veliki iskorak u svijet domaćih miljenika, poglavito ženskog svijeta. Što više poželjeti od života...
"Malo mira i opuštenosti s mojima u kući i stalno upoznavanje s mojim Brunom. Ajme što se promijenio, narastao. Ostavio sam ga doma s mamom kad je imao četiri dana, a 45 dana kasnije ‘mali čovik’."
Glas je ponosnom i, razumljivo, presretnom ocu Šimi Vrsaljku na pola gasa. Povijesna fešta u Zagrebu i doček u Zadru, pjevanje, vika, tulumi, uzeli su danak...
"Odmor? Teško je još reći da se odmaram jer sam psihički još vruć po euforiji. Ne da mi ni okruženje da se brže hladim jer ljudi stalno prilaze i čestitaju s velikim uzbuđenjem. Trudit ću se idućih dana prikupiti malo snage sa suprugom i sinom, uz naše obitelji. Nemam baš puno pauze, manje od tri tjedna i treba u klupski pogon. Možda skočim malo do Dubrovnika sa ženom Mateom i sinom, da se počnemo navikavati na najljepšu svakodnevicu utroje."
Nije bilo lako otići u Rusiju kad se sin tek rodio?
"Nije, ali posložiš glavu i koncentriraš se na obveze. Supruga je podnijela ogroman teret i svaka joj čast. Imala je i pomoć naših obitelji u brizi o Brunu. Upoznavao sam ga svakog dana na Face Timeu. Jedva sam dočekao trenutak uzeti ga u naručje, doživljaj je, ono, baš neopisiva emocija. Matea? Doputovala je samo na jednu utakmicu, na finale i odmah natrag..."
Tjedan je prošao od silnih ruskih uzbuđenja. Slažu li se prvi dojmovi nakon odmaka?
"Polako. Osjećaj ispunjenosti je sjajan. Nema trunke tuge u meni, niti me ijednom opteretilo ono “mogli smo”. Razlog je što smo svi dali ama baš sve što je bilo u nama da osvojimo taj naslov! Nogomet je poseban, dijelom i zbog toga što ne pobijedi uvijek onaj koji je bolji u igri."
Temelj je u atmosferi
Ovako na prvu, koja je tajna koja je iznjedrila senzacionalno srebro?
"Mislim da je temelj te priče u atmosferi! Od početka je bila vrhunska i iskrena. Svi za jednog, jedan za sve. Djeluje fraza, ali to je stvarno tako bilo. I zato smo uspjeli. Mi smo kao reprezentacija već duže vrijeme imali kvalitetan kadar, ali nismo imali rezultat, djelo koje bi potvrdilo sve te teze o talentu i moći. Sad smo imali i jako dobrog vođu, Zlatka Dalića, imali jasne upute što nam je raditi i kako to najbolje odraditi, a poklopile su se i neke nužne stvari, kao što je i doza sreće."
Dalićeva energija i kormilo, zašto je bilo tako uspješno u odnosu na prijašnja neispunjena očekivanja?
"Možemo sada o tome pisati traktate, analizirati, možda stvarno treba i malo odmaka vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Nisu ni isti svi igrači u odnosu na prijašnje turnire, nije ni izbornik, a pokazalo se, nije bila ista atmosfera ni faktor sreće. Kad je bio Niko Kovač, sve je bilo profesionalno i na vrhunskoj razini rada, ali nismo imali atmosferu. Unutar reprezentacije nije bilo homogenosti, ono kad svi dišemo kao jedan svejedno tko igra ili daje golove. Kod Ante Čačića smo u prvoj fazi turnira igrali odlično, ali onda smo s Portugalom ostali bez faktora sreće. Znate, svi na turnir dođu spremni za rezultat, dobri i orni, ali onda opet netko podbaci. Ovisi o sto stvari, pripremi, odmoru, pristupu, raspoloženju, što sve ne. Vidjeli ste to, uostalom, i u Rusiji, tko je sve ranije od očekivanog išao kući..."
Postoji izuzetak koji je potvrdio to pravilo, Nikola Kalinić?
"Ha, Kale, volim ga kao prijatelja, kao igrača, on je vrhunski dečko. Sve je već rečeno, odluka da postupi kako je postupio bila je isključivo njegova. Žao nam je svima bila što je odlučio tako reagirati. On i izbornik najbolje znaju što su razgovarali. Mi smo kao grupa respektirali svačiju odluku i mislim da to više nemam što komentirati."
Igrači osjete trenera
Dalićeve su se ideje pokazale pobjedničkima i on je doveo Hrvatsku do vrha svijeta?
"Njegove su zasluge velike za ovaj rezultat. Dalić je slagao sve, a mi smo ga kao vojnici bespogovorno slijedili. Pobornik sam teze kako igrači ne mogu ostvariti uspjehe bez kvalitetnog trenera, ali i obrnuto, ne može trener puno toga ako nema kvalitetne igrače. Uz to, ogroman su doprinos dali fizioterapeuti, doktori, vrijedni ljudi iz logistike, svi su u velikom naporu dali maksimum. Svi smo bili Hrvatska! Kad se to sve poklopi, onda dobijete ovo što se dobilo."
Koja je utakmica bila najbolja?
"Po meni, odlično smo odigrali finale. OK, oni su davali golove, ali mi smo dominirali u igri. Splet okolnosti je usmjerio rezultat. Bili smo odlični i protiv Engleza, ali ono baš top, bili smo protiv Argentine."
Najteža utakmica?
"S Dancima i Rusima, zbog svega, igre, rezultata, jedanaesteraca, bilo je stvarno komplicirano."
Najmanje uvjerljiva igra?
"Možda baš Nigerija na otvaranju. Bilo je dosta grča u nama, no dobili smo i to je otvorilo našu formu."
Nakon prvenstva u kojem se napravi takav rezultat, šlag na torti je iščekivanje, a kamoli doživljaj dočeka. Jeste li uspjeli procesuirati sve te emocije?
"Ah, ah... Znate, do dolaska pred Zagreb nismo imali ni ideju što se to ustvari događa. Na stadionima u Rusiji imali smo veliku podršku naših navijača. Bili su fenomenalni u svemu. U finalu smo čak imali moćniju podršku, totalno su izdominirali francuske navijače i priuštili nam uistinu jedinstvenu podršku i osjećaje. Što se tiče drugoga, mi smo iz medija, pogotovo nakon četvrtfinala i polufinala naslućivali kako je Hrvatska u euforiji, ali ipak je to virtualan dojam. Bili smo u kampu, sami sa sobom i svojim filmovima, koncentrirani na utakmice i nekako je taj ushit u domovini bio neopipljiv. A ono, kad smo ušli u naš zračni prostor, pa vidiš te MIG-ove u pratnji, pa nadletiš centar Zagreba i vidiš tu masu i te nestvarne kadrove iz zraka... ajme meni. Tek smo tada postajali svjesni što smo to uspjeli napraviti."
Možete li rasvijetlili taj odmak od Izvršnog odbora HNS-a u povratku kući?
"Nema tu nikakve drame. Željeli smo mi igrači da u povratku budemo zajedno, oni koji su u proteklih 50-ak dana svakodnevno bili zajedno u kampu, na putu, u radu i borbi. To je grupa 30-ak ljudi sa stožerom i logistikom koja je stalno bila skupa. Htjeli smo da to naše slavlje u avionu bude posebno naše, i to je to. Nikakvog okršaja ni s kime nema, svatko radi svoj posao. Mi respektiramo sve. Ovo je ipak bio samo trenutak za naša feštu i opuštanje u grupi koja je ponijela sve terete od prvog do zadnjeg dana Rusije 2018."
Razbuktala se ipak nagomilana tenzija, izbornik Dalić je dao naslutiti da bi mogao otići zbog opstrukcija koje je imao unutar HNS-a?
"Nije moje objašnjavati izbornikove izjave. Mislim da je on istupio onako kako se osjeća. Dalić je iskrena osoba i dovoljno mudar da zna što govori i radi. Vidjet će se što će biti dalje. U svakom slučaju, ima maksimalnu podršku igrača."
Jeste li vi osjećali te opstrukcije o kojima je govorio?
"Ne, jer je Dalić maksimalno profesionalan i nije dopustio da niti jedna stvar remeti ili optereti atmosferu reprezentacije."
Hoće li biti oproštaja?
"O tome se uopće nije pričalo jer smo svi bili 100 posto fokusirani na natjecanje. Potom smo si dali oduška u zasluženom slavlju i tko će sada o tome uopće misliti a kamoli pričati. Vidjet će se. Što se mene tiče, igrat ću za Hrvatsku dok god budem osjećao da sam od koristi, odnosno dok tako budu mislili oni koji o tome odlučuje. Igranje za Hrvatsku nešto je posebno i uzvišeno te svi imamo odgovornost prema “kockastom” dresu. Zato nam se svima koji ga nosimo posebno teško odvojiti od reprezentacije, to su vrlo komplicirane odluke."