Dalibor Stevanović iskusni je slovenski internacionalac koji je u karijeri nastupao za dobre klubove u ozbiljnim europskim ligama, da bi u rujnu ove godine kao slobodan igrač pristupio Slavenu Belupu. Rođen je u Ljubljani, otac mu je iz Srbije, a majka iz Hrvatske. Obitelj mu živi u Domžalama, a Hrvatsku često posjećuje.
- Uvijek sam se ovdje osjećao kao kod kuće. Imam dosta familije u Rijeci s mamine strane, često sam s obitelji tu i na moru, tako da se uvijek super osjećam kad sam u Hrvatskoj - ispričao nam je ovaj 32-godišnjak koji je za Farmaceute debitirao prošlog petka u Splitu.
U Koprivnici su ga lijepo primili.
- Bolje ne može, super su me prihvatili suigrači, a isto vrijedi i za sve u klubu. Vidi se da je Slaven Belupo organizirana i stabilna sredina, i po tom pitanju nema nikakvih problema.
Mogu donijeti pomak
U igri za njegove usluge ovog ljeta bila je i Olimpija.
- Nismo se mogli dogovoriti, a Slaven je bio najkonkretniji, najviše su željeli da dođem, pokazali su i najviše poštovanja, zato sam se i odlučio na dolazak u Koprivnicu.
A tamo je zatekao momčad koja je od 23. srpnja bez prvenstvene pobjede.
- Situacija nije laka, treba malo posložiti glave. Imali smo par zanimljivih sastanaka, razgovarali smo, svi igrači znaju da se to treba promijeniti. U Kupu smo prošli u četvrtfinale, vjerujem da će nam i to pomoći za utakmicu s Istrom u subotu, gdje naravno moramo pobijediti i prekinuti taj negativan niz. Kad stvari idu prema dolje, treba biti mentalno jak, i vjerujem da će svaki igrač sam analizirati stvari i da će svatko od nas dati više nego dosad, da ćemo pokazati želju i volju za pobjedom.
Stevanović bi trebao preuzeti ulogu organizatora igre na poziciji središnjeg veznog.
- Vjerujem da mogu donijeti pomak, no ima tu oko mene i par drugih veznih igrača koji također mogu dati veliki doprinos. Svi zajedno možemo napraviti korak naprijed, a svojim iskustvom nastojat ću momčadi dati što treba. Moramo biti složni, dobro trenirati, biti jaki u glavi, pokazati želju, volju i borbenost. Negativni niz treba prebaciti u pozitivu, vjerujem da je subota pravi dan za to.
Ne sumnja u kvalitetu Kopićeva kadra.
- Nažalost, imao sam zdravstvenih problema prije dolaska, morao sam na operaciju slijepog crijeva, pa sam se kasnije uključio. Mislim da ova ekipa ima dosta potencijala, s trenerima koji su jako profesionalni i sto posto u svom poslu. Tu je i nekoliko mladih igrača koji imaju stvarno velik potencijal za ostvarenje dobre karijere. Sad sve to treba posložiti i na terenu dati sve od sebe. Bilo je nekoliko utakmica u kojima se nije odigralo kako treba, ali s vremenom sve treba doći na svoje mjesto ako se na treninzima radi dobro.
Kako ocjenjuje kvalitetu HNL-a?
- Vjerujem da je Hrvatska liga i dalje ispred slovenske. Ima jako kvalitetnih mladih igrača, a ove malo veće ekipe imaju i kvalitetne starije igrače. Liga jest kvalitetna, a kad bi infrastruktura i posjet gledatelja bili bolji, vjerojatno bi i sama liga bila još zanimljivija. No, to je uvijek problem u ovoj našoj regiji, dva-tri kluba imaju sve posloženo, a ostali su na malo nižoj razini.
Kraj mi nije blizu
Sa Slavenom je potpisao ugovor na godinu dana, planira li nakon toga opet možda u inozemstvo?
- Htio sam biti što bliže kući, obitelji. Jako poštujem što me Slaven jako htio, a potpisao sam ugovor da pomognem sebi da se vratim u ritam, ali i da pomognem klubu. Što i kako dalje, to samo Bog zna. Daleko od toga da sam na kraju karijere, tjelesno se još osjećam jak. Možda opet odem negdje u inozemstvo, tko zna.
Dosta mlad otišao u Španjolsku, bilo mu je tek 18 godina kad ga je Real Sociedad platio Domžalama milijun eura. Nije li možda otišao prerano, dok još nije sazrio?
- Teško je poslije žaliti za ičim, dok nešto odlučiš, to je to. Otišao sam kao mlad i neiskusan, možda mi je u onom trenutku trebalo još nešto između slovenske i španjolske lige. Najviše mi je smetalo što su tamo igrači bili tjelesno znatno spremniji nego što smo bili mi u Sloveniji. Imao sam kvalitete koje su bile super za prvu godinu u kojoj sam igrao, no u drugoj godini zaredale su ozljede. Pretpostavljam da moje tijelo više nije izdržavalo takve napore na koje nisam bio naviknut, pa sam imao problema s Ahilovom tetivom, zadnjom ložom, kvadricepsom itd. To je bila najgora godina u mojoj karijeri, cijelu sam godinu tada bio ozlijeđen.
Ne skriva da je na Pirenejima ipak uživao.
- Igrao sam protiv Barcelone kad je Ronaldinho igrao svoj najbolji nogomet, to je bilo nevjerojatno iskustvo. Španjolska je za mene liga u kojoj se igra najbolji nogomet, a meni je omogućila da budem jači u glavi i da napredujem kao igrač.
Istok je druga priča
Nastupao je i za Alaves, Maccabi Petah Tikvu, Vitesse, Volin, Slask, Torpedo Moskvu i Mordoviju.
- U Poljskoj sam osvojio naslov prvaka sa Slaskom, te Kup i Superkup. Izbacili smo Brugge iz Europske lige, a ispali od Seville koja je na kraju osvojila naslov. Lijepo iskustvo bilo je u Poljskoj, nogomet je tad bio u usponu, s velikim brojem kvalitetnih stranaca i s velikim ulaganjima, a mi smo nizali stvarno dobre rezultate.
Rusija je pak bila priča za sebe.
- Istok je istok, to je skroz drugačiji mentalitet nego kod nas u Europi. Drugačije se i trenira, to je još ona ruska stara škola. Liga je stvarno jaka, puno se radi na fizikalijama. Nema tu nekog lijepog nogometa, ako ne možeš izdržati tjelesno, nema te, ne prolazi tehnika ili znanje bez trke, visokog intenziteta i duel igre. Nije to samo trening, mora se zdravo živjeti, zdravo se hraniti, regeneracija mora biti pravilna. Šteta što ti Rusi ne mogu ništa napraviti kad se skupe u reprezentaciji. No, u njihovoj ligi stranci su ti koji rade kvalitetu i koje skupo plaćaju. Bio sam dvije godine tamo, igrao skoro sve utakmice. No, to je bilo dovoljno, jer tamo sam živio bez obitelji, i po tom pitanju mi je bilo stvarno teško.