Dinamo je pobijedio, na kraju je rezultat za Modre i bolji od prikazane igre, ali samo se bodovi na kraju pamte. U maksimirskom derbiju gledali smo utakmicu s dva lica, prvo poluvrijeme u dominaciji Dinama, drugo s potpisom Hajduka, koji je pao iz individualne pogreške, iz udarca s 20 metara koji nije imao blok i prevario je Stipicu odsjevši precizno u lijevom donjem kutu. Ali Hajduk je prespavao prvo poluvrijeme, kada je Dinamo držao kontrolu igre. Hajduk je loše ušao u susret, bez agresije, daleko od igrača u obrani.
Tri ključna detalja 1. RANI POGODAK DINAMA Usmjerio je utakmicu prema igri u kojoj je uspavani Hajduk na startu morao napadati, a Dinamo je čekao uzevši ulogu "kontraša", koju je silno htio imati Carrillo. 2. ULAZAK OLMA Preokrenuo je dvoboj, pružio Dinamu svježinu i preciznost u veznoj liniji kada su Modri počeli padati u ritmu, a to je naposljetku donijelo i rezultatsku prevagu dvoboja. 3. IZBIVANJE LOPEZA I ERCEGA Pokazalo se prevelikim hendikepom za Hajduk, a usto je nedostajao i Tudor kao standardni bek, izostanak trojice iz prve postave očito je bio golemi nedostatak za derbi.
Nije to bio ovoljetni Hajduk s dva kompaktna bloka defenzive, pa je iz takve igre i došao Ćorićev zgoditak. Lopta iza leđa beka i stopera za Dinamova ofenzivca (Ćorića) iz drugog plana. Otada je Dinamo prepustio Hajduku prostor, dopustio je Splićanima da grade igru, ali nisu gosti imali Futacsa, na kojeg su navikli slati visoke projektile, pa su bili osuđeni na čekanje pogrešaka veznjaka Modrih.
Vlašić je ostao usamljen u takvoj igri, a napadači uglavnom odsječeni od terceta u veznom redu, koji nije uspio pomaknuti igru bliže Livakovićevim vratima. Dinamo je neutralizirao, zatvorio Hajduk u prvom poluvremenu, a rezultat takve igre bila je statistička nula u udarcima prema vratima Modrih. S druge strane, Fernandes je bio konstantna opasnost za obranu Bijelih, preko lijeve strane Dinamo je gradio sve napadačke ambicije.
Drugo poluvrijeme - druga priča. Vađenjem Saida i postavljenjem Futacsa dobio je Carrillo jači adut u napadu, a usto se kompletni Hajduk pomaknuo više prema Livakoviću. Memolla je loptama hranio Ohandzu, Hajduk je napade koncentrirao preko lijevog krila s ubačajima koji su tražili Futacsa. Iz ubačaja su stigli do pogotka, ali iz kornera koji je ipak plod neshvatljive pogreške u defenzivi Dinama, gdje je Nižić ostao nečuvan. Pobjednika je u konačnici presudio Dani Olmo, jer njegovim je ulaskom Dinamo učvrstio sredinu, a usto je u veznom redu dobio još jednog igrača koji ima ofenzivno djelovanje.
Olmo je slomio Bijele, prvo udarcem s distance, a zatim i loptom kojom je otvorio prostor Soudaniju za treći pogodak. Dinamo je na kraju slavio zbog boljeg prvog dijela, ali i igrača s klupe koji je donio prevagu. Hajdukov adut s klupe trebao je biti Futacs, ali on je prvo pogodio gredu s pet metara, a zatim se nesretno ozlijedio. Carrillo nije ovoga puta odigrao utakmicu kao prije tri i pol mjeseca kada je pobjednički izašao s maksimirskog travnjaka. Rano je primio pogodak, nije se mogao orijentirati na kontre jer ga je protivnik čekao u obrambenom gardu. Primio je Carrillo tri pogotka, najviše u jednoj utakmici otkad je trener Hajduka.