Ovaj zapis mogao bi imati radni naslov: Kako nam je Alen Bokšić iz Makarske skidao butelje vrhunskog vina s polica u Poznanju.
Nakon finala poljskog Kupa ručali smo s Antonijom Milićem u kvartu u kojem stanuje kao igrač Lecha. Lokacija je budila sjećanja jer u tom resortu boravili su Vatreni uoči utakmica s Irskom i Italijom na Euru 2012. godine, Tu je Slaven Bilić držao posebne presice za novinare hrvatskog tiska mimo službenih UEFA-inih. Nakon steaka navečer je bilo idealno - talijanska kuhinja. Na Milićevu preporuku izabrali smo restoran Amici Miei (Moji prijatelji!). To je često lokacija igrača Lecha, a gazda nam je odmah skrenuo pozornost na golmana Nizozemca Mickeya van der Harta koji je sjedio na drugim stolom.
- Ja sam iz Rima - srdačan je bio proćelavi Talijan.
Zvone Bljajić, koji je došao zbog Milića jer Marko Naletilić i on ga vode kao menadžeri, čovjek je koji nikad ne gubi vrijeme. Istoga časa nazvao je Darija Šimića i dao ga Talijanu na mobitel.
- A Dario Simić? Milan, Inter... Super igrač, ali ja volim Lazio - komentirao je nakon razgovora.
Blajić ni pet ni šest nego tipka broj Bokšića. Alen se javio u sekundi... I mobitel je odmah na uhu Talijana.
- Bokšić? Je li to moguće - caklile su mu se oči u nevjerici.
- Najveći igrač - oduševljen je bio vlasnik restorana.
Pet minuta je razgovarao s Bokšićem, skinuo butelju da nas počasti, pa se još jednom javio Bokšić, koji je bio raspoložen za zafrkanciju i da usreći svojeg i fana Lazija. Cijeli show. Talijan je zvao prijatelje da se hvali, a nama je na kraju rekao:
- Zamislite što me pitao Bokšić - pa što ti radiš u Poznanju? Oh, duga priča... Bokšić je moj junak - nije stajao s veličanjem napadača koji je šest sezona igrao za Lazio.
Pokazao se čovjek kao pravi ljubitelj nogometa jer za svakog hrvatskog igrača kojeg smo spomenuli znao je u kojem talijanskom klubu igra. A Bokšić je velikan svjetskog nogometa, ne samo hrvatskog. Nije ni sanjao da će jednom razgovarati s njim.