Prošli tjedan željeli smo porazgovarati s Alžircem, Hilalom Soudanijem. Sasvim je jasno i zašto, čovjek je među najzaslužnijima što je Dinamo još uvijek na putu ostvarenja svoje europske vizije, želja i snova. Usput je golom Dinamu iz Tbilisija postao najbolji strijelac Modrih u Ligi prvaka s devet postignutih golova, računajući, naravno, kvalifikacije i grupnu fazu. Izborio je i treće mjesto na Dinamovoj vječnoj tablici europskih strijelaca otkako je Hrvatske, odmah iza Igora Cvitanovića i Sammira.
Međutim, naša nastojanja zaradila su ‘košaricu’. Iz Dinamove PR službe dobili smo informaciju da Soudani ne želi razgovarati. Dugo, dugo ga nije bilo u medijima, izbjegava novinare kao što vrag izbjegava tamjan. Informacije govore da je nešto ljut na ‘sedmu silu’, jer ga je u prošlosti ponešto kritizirala, a on, eto, dugo pamti i ne zaboravlja.
Naučio hrvatski
A onda, nakon utakmice sa Slavenom Belupom, na kojoj Soudani nije bio u zapisniku jer ga je Zlatko Kranjčar odmarao za Tbilisi, svjedočili smo neočekivanoj sceni. Dok je vaš novinar prolazio parkiralištem ispod južne tribine, pored njega se pojavio Alžirac s velikim smješkom na licu, pružio je ruku i oslovio nas imenom.
- Hej, kako ste?
- Hvala na pitanju, dobro...
Pravo iznenađenje je tek uslijedilo. Naime, Soudani je počeo pričati na tečnom - hrvatskom jeziku! Kad smo posljedni put razgovarali, bio je potreban prevoditelj s francuskog. Istina, ima već tome skoro 10 mjeseci. S obzirom da u proteklom razdoblju Soudani nije kontaktirao s medijima, nismo imali pojma da je tako dobro naučio hrvatski. S njim sad bez problema možete razgovarati bez prevoditelja, čovjek se potpuno udomaćio.
Spreman za Gruziju
Čestitali smo mu na posljednjim odličnim igrama, a on se samo smijao, bio je nevjerojatno dobro raspložen. Naravno da nam nije bilo jasno otkud sad takvo raspoloženje i srdačnost u razgovoru s novinarom kad je nekoliko dana prije odbio intervju, ali tko zna, čudni su putovi nebeski, tako i ljudski...
- Igrao sam četiri utakmice zaredom, osjetio sam malu bol u desnoj nozi, pa sam odmarao protiv Slaven Belupa. Nije ništa problematično, za utakmicu s Dinamom iz Tbilisija sam posve spreman, jedva čekam njen početak - kazao je Soudani.
Kazali smo mu da kad on ne igra, Dinamo ima problema. Naravno da smo mislili na ogled s društvom iz Koprivnice.
- Ma ne, dogode se takve utakmice, bilo je takvih i prošle sezone, naročito na startu sezone. Sad je glavno da mi preskočimo Gruzijce i nastavimo naš europski put prema Ligi prvaka.
Kad smo ga pitali hoće li 2:0 biti dovoljno, rekao je sljedeće:
- Nikad nije gotovo, prednost je lijepa, ali moramo igrati na visokoj razini u uzvratu ako je želimo zadržati. Bit ćemo dobri u Tbilisiju, iz Gruzije će stići lijepe vijesti!
Na pitanje kad se može očekivati da sustigne Igora Cvitanovića i postane najbolji strijelac Dinama u povijesti europskih natjecanja, razvukao je još veći osmijeh.
- Znam da sam blizu Cvitanoviću, on je zabio 15 golova, ja 12. I Sammir je ispred mene sa 13... Međutim, vjerujte, o tome uopće ne razmišljam. Lijepo je to pročitati, lijepo je kad vas hvale u medijima, lijepo je ući u klupsku povijest. Ali mene zanima samo momčad, samo Dinamo. Ne gledam sebe, nikad nisam razmišljao na takav način. Momčad je uvijek u prvom planu, to je moj moto tijekom cijele karijere. Živim za to da uspijemo, da budemo dobri u Europi i u hrvatskom prvenstvu, to je motiv koji me nosi. Željan sam svake nove utakmice, a vjerujte, Dinamo će biti sve bolji iz utakmice u utakmicu.
Najveće blago
Tu smo završili. Stiglo mu je društvo, još jednom smo se srdačno pozdravili, sjeo je u automobil i odjurio u zagrebačku noć. Nakon odlaska Pjace, Soudani je najveće Dinamovo napadačko blago. Dok se Fernandes, Hodžić i Henriquez muče, dok im nikako ne ide, Alžirac nosi napadačku viziju Dinama, on je čovjek koji je u stanju Dinamu donijeti toliko željenu Ligu prvaka, a možda i ostvariti Kranjčarovu želju za europskim proljećem.
Takav Soudani treba Dinamu, golgeterski učinkovit, raspoložen, nasmiješen, Mr. Derbi je na putu postati najbolji stranac koji je ikad došao u Dinamo. Kakva sreća što je ostao u plavom domu, s njim i bez njega Modri nisu ista momčad.