Prolazi 34. proljeće od glasovitog Dinamovog naslova prvaka ‘82. Tim povodom sinoć je u K&K (knjiga i kava) Milčec u Jurišićevoj 5 upriličeno druženje slavnih aktera. Došli su glavni trener Miroslav Blažević i Zdenko Kobeščak koji je brojne Modre vodio u juniorskom uzrastu te nezaboravni prvotimci Zlatko Kranjčar, Marko Mlinarić, Marijan Vlak, Milivoj Bračun, Stjepan Deverić, Tomislav Ivković, kapetana Velimira Zajeca koji brine o bolesnom ocu „zamijenio“ je Duško Popovski, podrazumijevala se i nekolicina novinarskih veterana kao i glumački dvojac Ivica Zadro/Darko Janeš s citatima Veselka Tenžere i, naravno, Zvonimira Milčeca, autora prigodne knjige Dinamovo proljeće.
Ćiro još naređuje
Možda Vlaka koji nikad ne kasni ne bi bilo da ga nije nazvao Ćiro:
- Gdje si, čovječe, čekamo te… - povikao je ‘Atila’ i usput se pohvalio:
- Još svojim igračima mogu narediti!
Mlinka je u međuvremenu skoknuo po radler, govoreći kolegama:
- Dosta sam vam lopti daval, kaj bi trebal i cugu!
Netko je provjeravao je li pozvan Zdravko Mamić, a konkretan odgovor je izostao.
- Tata bi bio jako sretan da je sada ovdje - emotivno je zaključila Milčecova kćerka Ana.
Bila je tu njena majka Vjera. I toliko uspomena. Naprimjer Zvonimirovi opisi pohoda u famoznu Karaku: „Idem tam skup z njima. Stalni su gosti pa ih svi poznaju - gospodo, za onim stolom sjede Dinamovci! Glavni su među vršnjacima, makar nisu zvijezde. Sportski asovi kojima plješće cijela zemlja. Većinom domaći dečki iz radničkih obitelji. Naprimjer Mlinarić, koji ne dvoji što će s mjesečnom zaradom od 12 milijuna dinara: ‘Sve bum dal staroj, ne tiče me se nakaj bu potrošila, sigurno bolje nego ja!’ Ili Tenžerina definicija o kraju kenjkave mitologije prethodnika i Ćirine dionice pobjednika u kojoj je malodušna, frustrirana i rezignirana squadra pod bijelim šalom detonirala bez pardona odlazeći ususret povijesnom cilju krikom trijumfalnog mentaliteta, kao da zastoja nikad i nije bilo...
- Uvijek podvučem da mi je ta plemenita epizoda najdraža u životu, važnija i od svjetske bronce iz Francuske ‘98 - podsjetio je Blažević.
- Naša ljubav ne prestaje bez obzira na banalne probleme. Uvijek ćemo misli vraćati na ‘82. Svetu po mnogočemu.
Naglasio je da i toliko hvaljeni velikani današnjice ne igraju poput dotičnog Dinama, sa svim protagonistima u totalnom pokretu:
- Nema trenera koji će ostvariti takav rezultat ako nema genijalne igrače. Ja sam ih imao. Ja sam ih samo trebao uvjeriti u iznimne kapacitete.
Branko Stanković, vođa najžešćeg takmaca Crvene zvezde, predočio je znakovitu rečenicu poslije debakla 0:3 u Maksimiru:
“Ne verujem da bi ijedna ekipa na svetu odolela ovakvom Dinamu!”
Duh zajedništva
Sinoć je gostima podijeljena uokvirena fotografija slavlja na cesti kod Velike Plane nakon što su saznali da je Osijek sredio Zvezdu 2:0, pa je unatoč porazu 0:3 u Nišu zagrebački team osvojio naslov YU-prvaka nekoliko kola prije kraja. Trebale su proći čak 24 godine do toga podviga.
Apostrofirao je Blažević udio Kranjčara, njegovu bogomdanu instinktivnu inteligenciju koja centarfora čini golgeterom. Cico je uzvratio da je za Dinamov uzlet bio ključan duh zajedništva, svojevrsni pokret na čijem je čelu bio Ćiro. Zna se da trener svih trenera osobito voli ljevake, i da mu je Mlinka pokušao lagati kako spada među njih pa je jedan penal pucao tom nogom, pucao i pogodio.
Sa zidova K&K Milčec i dalje se smiješe zauvijek zabilježeni junaci jednog vremena, i jednog nostalgičnog uspjeha. Koji ne blijedi unatoč silnim godinama koje zapravo tutnje. Ovo je već trideset i četvrta...