Puno je složenih društvenih, odnosno zdravstvenih tema te posljedičnih odnosa na nogomet. Uključujući i onaj hrvatski. Dario Šimić predsjednik je HUNS-a, sindikalne udruge čiji je osnovni cilj raditi na stalnom poboljšanju i uređenju statusa nogometaša. On je istovremeno i bivši reprezentativac, igrač u milanskim klubovima, Monacu, s Dinamom kao početnim i završnim okvirom duge i uspješne karijere. Iskustva su mu velika u svakom pogledu, dijelom i zato što ima i svoje poduzetne aktivnosti te ga i gospodarske situacije i posljedice terete u svakodnevici. I potiču na traženje rješenja.
Dobro se upoznali
Dakle, kako se nosite sa svim tim teretima pandemije, odnosno posljedicama i potresa u Zagrebu?
- Kao i svi drugi, prvenstveno disciplinom u ponašanju i odnosu prema pandemiji, te ostankom u domu sa svojom obitelji. S jedne strane, baš sam neki dan kazao supruzi Jeleni, sada smo se potpuno upoznali, ha-ha... Dobro se malo pošaliti, jer je previše teških tema, doživljaja, uključujući pogotovo i taj potres koji je dodatno uplašio ljude. Nažalost, učinio je i dodatne velike štete. Pokušavam u svim negativnim situacijama izvući neku pozitivu. U ovom slučaju osobno sam ponosan kako su svi ljudi u Hrvatskoj kvalitetno reagirali na sve nedaće koje je donio virus, ali i u Zagrebu oko dodatnog zla kao što je potres.
Očito je da je bilo i dosta posla. Tvrtke, pa HUNS, obveze s djecom?
- S djecom, koja su nam najvažnija u životu, provodimo jako puno vremena. Uz školske obveze, u čemu im pomažemo koliko iziskuje situacija, nešto smo i vježbali. Oko kuće imamo dosta prostora, malo i s loptom radili. Onako, da se zadrži osjećaj da smo svi zajedno aktivni… Što se tiče posla, nisam prestajao raditi, koliko je to od kuće moguće, nastojim odraditi maksimum.
Gdje vidite najveće probleme posljedica koje će ostaviti pandemija?
- Ovako, na prvu, najveći problem vidim u toj nesigurnosti sutrašnjice. Realno je da se može ponoviti pandemijska kriza. Dok ne bude cjepiva, bit ćemo stalno opterećeni i morat ćemo se naučiti na suživot s virusom, odnosno na poseban režim svakodnevice. Ključno je da se svi i dalje držimo mjera koje preporučuju epidemiolozi. Nije za igrati se, u pitanju su sudbine svih, a ne samo naše osobne. Moramo brinuti za druge jer tako i brinemo za sebe.
Posljedice tek slijede
Pandemija je blokirala nogomet. Kako vidite refleksije u Hrvatskoj?
- Osim zaustavljanja rada i natjecanja, što smo svjedočili proteklih mjesec i pol dana, tek trebamo vidjeti prave posljedice po život klubova, pogotovo ekonomske. Hrvatski nogomet pretežito živi od transfera igrača. U tom smislu će ova blokada, pa odgoda Eura, pojačati težinu posljedice za HNL izvoznike. Sjećam se da je recesija prije 12 godina onemoćala nogometni sport u Europi, ali onda su spas bile TV kuće koje su pronašle interes kroz lige. Vidjet ćemo u skoro vrijeme kako će se ovaj put nogomet u Europi resetirati i olakšati se prevladavanje krize. Tada će se moći jasnije nazrijeti što posljedično reflektiraju ti odnosi i na naše klubove. Ključno je, međutim, za sve, da prođe ova zdravstvena ugroza. Nogometu će, kao sportu masa, kontakta na terenu, gužve na tribini biti posebno teško dok se stvari ne normaliziraju.
HUNS je vrlo aktivan iz razumljivih razloga. Klubovi su u financijskim problemima, režu se plaće igrača, ima dosta prijepora oko svega toga?
- Imamo dosta posla i naši operativci na čelu s glavnim tajnikom Mariom Jurićem, maksimalno su involvirani u aktivnosti rješavanja zapetih situacija. Moram reći, možda se to nekome neće svidjeti, da smo od prvog trenutka svih tih prijepora imali vrlo jasne stavove i prenosili ih članstvu, klubovima, javnosti. Nažalost, bilo je podosta krivih tumačenja s drugih strana, primjerice o napucima FIFA-e, pa se stvaralo dosta nejasnoća u javnom prostoru. HUNS je dio FIFPro-a, koji je partner FIFA i UEFA u svim aktivnostima koji se tiču pozicije igrača. Imamo zato precizne informacije, a s našim vrlo aktivnim i upućenim odvjetnicima možemo našim članovima osigurati maksimalnu brigu o statusu. Zato smo pozivali, i sada to činimo, da se igrači i naši članovi slobodno jave za svaku situaciju koja im je sporna ili trebaju pojašnjenja. Oni to i čine.
Dario Šimić
Ovo je presedan
Kakva su zapažanja o ponašanju klubova u kontekstu mijenjanja dinamike ispunjenja ugovornih obveza prema igračima?
- Vidi se da je nakon određenih prijepora u početku krize ipak na kraju prevladalo ono na što smo mi stalno pozivali, kao i FIFA i UEFA, a to je dogovor! Neki su klubovi, kao Osijek, odmah reagirali i brzo se dogovorili s igračima oko smanjenje primanja. To je put koji je dobar za sve aktere u klubu, i za sve općenito u nogometu. Neki su, kao Dinamo imali drugačiji pristup i postavili se nametanjem odluka igračima i treneru, no na kraju se, i dobro je da je tako, ipak svugdje postigao dogovor. Ovako teška situacija ne trpi isključivost niti s jedne strane. I klubovi i igrači su dio iste priče i interesa, i svatko mora uzeti u obzir da je pandemija promijenila situaciju. Ovo je nelagoda svima, nitko nije imun od posljedica koje je pandemija proizvela. No, samo dogovorom, koji će biti prihvatljiv objema stranama, može se kompenzirati kako-tako posljedice krize. Svaki drugi stav otvorio bi nisku sporova koji bi stvorili nove i velike štete. To stvarno nikome u nogometnom sustavu nije u interesu.
FIFA je možda mogla dati neke okvire novih regulacija plaćanja, bilo bi manje prijepora?
- Možda je mogla, bilo bi manje dilema, pitanja, sporova u tumačenju. No, znate kako je, i FIFA se kao i svi prvi put našla u ovakvoj situaciji. Presedan je to. Ne pamti se ovakva blokada nogometa. Mora se voditi računa o svim članicama, o državama u kojima funkcioniraju, teško je nekim dekretom iznijeti ispravnost mjera za sve podjednako. Svima treba više tolerancije za prevladavanje ovakve muke.
U HNL-u je dodatni problem što igrači imaju status obrtnika, pa ne podliježu Zakonu o radu. Nema ni kolektivnog ugovora pa da se jednostavnije iskomuniciraju i dogovore mjere?
- Istina, zato i mislim da je ovo vrijeme kada se može ozbiljno tretirati ta tematika, raspraviti i stvoriti pretpostavke da se donesu odluke koje bi išle u smjeru regulacije igrača kao radnika. S kolektivnim ugovorom definitivno bi sve bilo jednostavnije, svima.
Vjerojatno ne bi bilo medijskog ružnog prozivanja igrača i trenera koji imaju drugačiji stav od onih koji odlučuju ili tumače stvari?
- To je neprihvatljivo ponašanje prema igračima, struci i općenito akterima nogometa. Nogometaši imaju izuzetno socijalnu osjetljivost i kontinuirano to pokazuju kroz humanitarne aktivnosti, donacije i slično. To što se o tome manje zna u javnosti više je stvar da igrači to ne žele iznositi upravo zato da ih se ne prozove da se hvale. No, ako oni traže dogovor oko umanjenja svojih prava, a ne nametnute preinake, ne može se reći da ih baš briga za društvo u kojem žive. Ne mogu se uvijek niti na igračima lomiti problemi, a u HR nogometu bilo ih je proteklih desetljeća napretek. Odraz je neupućenosti kada se tvrdi da je igračima najlakše i da oni nikad ne gube u krizama.
FIRPro se etablirao u ravnopravnog “igrača” nogometnog sustava, kada su u pitanju statusi i interesi igrača?
- Moram reći da bez podrške FIFPro-a ne bismo mogli ništa značajnije djelovati za stalno jačanje statusa nogometaša u Hrvatskoj. Tako je i u svijetu, jer FIFPro ima sada partnerski odnos s FIFA-om i može sudjelovati u kreiranju onih pravila koji se dotiču igrača. S našom krovnom organizacijom imamo odličan odnos, referentnu točku za sve što u svom radu trebamo znati, odnosno za konkretno djelovanje.
Najprije zdravlje
Kako vidite pitanje nastavka aktivnosti HNL-a?
- Svi se nadamo da će to biti čim prije, ali ključno je ono što odlučuje Vlada, odnosno što kažu u Nacionalnom stožeru. Zdravlje je na prvom mjestu, a onda dolazi sve ostalo. Kako se do sada vodila zemlja u ovoj krizi i po pitanju pandemije, imamo puno povjerenje u odluke nadležnih. Nogomet će se, kao i svi, dalje aktivirati temeljem tih stavova. Znam da je svima teško, ali proći će i ova kriza. Svi ćemo još više voljeti nogomet i cijeniti ono što nam pruža.
HUNS je bio na sastanku s HNS-om glede statusa igrača i nekih tumačenja dok traje krizna situacija?
- Da, imali smo konstruktivan sastanak i dogovorili daljnje korake suradnje. Mislim da je jako važno to što je HNS zauzeo stav da će u svakom određivanju pitanja koja se dotiču igrača, konzultirati stav HUNS-a. Ukoliko to zaživi, uvjeren sam da će biti puno manje dvojbi i problematičnih statusa za njih i klubove.
HNL će potonuti ako ne počnemo djelovati svi zajedno
Vi ste svojedobno u kandidaturi za predsjednika HNS-a iznijeli ideju da se ulaže u uređenje travnjaka. HNS je preuzeo tu ideju i realizirao je. Mario Jurić je uime HUNS-a stalno pozivao da se za promjene ugovornih obveza klubova i igrača mora postići dogovor. Svojedobno ste javno ustvrdili da su prihodi od TV prava mali i da HNL treba ostvariti jače brojke. Smeta li vam što se to ne prepoznaje kao vaše ideje?
- Pa i ne smeta. To je tako. Da si tražiš javna priznanja za neke stvari, onda se ne bi bavio sindikalnim poslom. S Jurićem i drugima u HUNS-u već deset godina vodimo pionirske borbe za status igrača, što je ujedno i borba za bolji i uređeniji HNL, odnosno nogomet. Meni je super da su se tereni Prve lige uredili, a ne čija je to ideja. Bitno je da su se na kraju klubovi i igrači dogovorili oko plaćanja, jer je automatski bolja atmosfera i održano povjerenje. Mi ćemo raditi na tome da se promijeni status igrača, da budu zaposlenici kluba i da se potpiše kolektivni ugovor. Svima je to interes, klubovima, igračima, Savezu. Mi imamo strašan nogometni talent, ali sada je doista vrijeme da prestanemo kao HNL životariti na njegovu iscrpljivanju. Klubovi će potonuti financijski ako se svi skupa, u svojem djelokrugu rada, ne usuglasimo kako odgovoriti izazovima novog vremena nakon pandemije i gospodarske krize. HNL se doista može kvalitetno urediti, mislim da je stvar samo “političke volje” njegovih aktera da se stvari pomaknu na bolje. Već par godina ide se u tom smjeru, ali zbog krize morat će se dati gas. HUNS će u tom pravcu biti svima pouzdan partner…