Dobili smo jučer Brazilca Etta, bivšeg Dinamova igrača. Javio se tužnim glasom, svi Brazilci jučer, pogotovo oni koji imaju ikakve dodirne točke s nogometom, osjećali su se isto. A Etto, iako je odavno otišao iz Brazila, izgubio je u toj nesreći prijatelja, igrača s kojim je dijelio gastarbajterski nogometni kruh.
- Jedan moj prijatelj, Willian Thiego, bio je u tom avionu. Upoznali smo se dok smo igrali u Azerbajdžanu, on je bio u Hazaru, ja u Bakuu. Nismo bili suigrači, ali smo se često družili, zbližili smo se u dalekoj zemlji, dijelili istu sudbinu - priča nam Etto, koji se nedavno čuo s Thiegom.
- Razgovarali smo prije mjesec dana, poslije nismo, prisjećali se zajedničkih dana, šalili se i komentirali kako se moramo vidjeti. Nažalost, nećemo se vidjeti - izustio je Etto, koji se čuo s ljudima u Brazilu, prenio situaciju iz domovine.
- Svi su u šoku, dakako, strašno je to što se dogodilo. I da nisu nogometaši u pitanju, to je užas, a znate da su prema nogometašima Brazilci još osjetljiviji. Tuga, velika tuga.
Etto je doista bio šokiran, ipak, uspio je kazati još nešto:
- S Thiegom sam bio dobar, ali poznavao sam još neke igrače. Dok sam igrao u Brazilu igrao sam više puta protiv Chapecoensea, poznajem taj stadion, grad, ljude... Sređen, simpatičan klub, koji je živio svoje najljepše dane. Teško mogu i zamisliti kako se svi sad tamo osjećaju, tragedija neviđena. Nažalost, zbog drugih obveza neću moći na pogreb, odati počast, ali u mislima sam s tim ljudima i njihovim obiteljima.
Vidno potresen na jučerašnji je Dinamov trening stigao Brazilac Jonas, jedva skrivajući suze. On je iz Brazila stigao ljetos, igrao je protiv Chapecoensea, poznaje sve te igrače. Mnogih od njih više nikad neće vidjeti.
- Užasno se osjećam. Čim sam ujutro čuo vijest o rušenju aviona, pomislio sam na najgore. Evo, sad sam čitao na brazilskim portalima kako su u Brazilu proglašena tri dana žalosti zbog tragične pogibije - rekao je Jonas, a onda otkrio da je s nekima od tih igrača bio veliki prijatelj.
- U tom avionu bila su trojica mojih prijatelja s kojima sam dijelio svlačionicu. Lucas Gomes, Marcelo Augusto i Arthur Maia. Sva trojica bili su veliki profesionalci, sjajni i karakterni ljudi s kojima je bilo zadovoljstvo dijeliti karijeru. Beskrajno sam tužan - jedva je kazao Jonas.
S Marcelom Augustom i Arthurom Maiom igrao je u Flamengu i Eduardo da Silva. Uhvatili smo ga jučer baš prije ulaska u zrakoplov, Šahtar danas igra utakmicu, a to znači novo putovanje.
- Moram vam reći da mi je muka čim moram u avion. Kad vidiš i čuješ što se dogodilo, najradije bih ostao kod kuće. Užas, tuga, strašno, kad se dogodi onda shvatiš koliko znači biti živ i zdrav, koliko u tome treba uživati - tiho je pričao i Eduardo, koji se prisjetio dvojice bivših suigrača.
Debitirao protiv njih
- Bio sam dobar s njima, dobri dečki, dobri igrači. Joj, teško mi je, stvarno. Znate, još nešto, uz taj me klub veže posebna uspomena, prva utakmica za Flamengo, dakle, svoju prvu seniorsku profesionalnu utakmicu na brazilskom tlu odigrao sam baš protiv njih. Vrlo dobar klub, koji je prije sedam godina bio u četvrtoj ligi, rastao je iz godine u godinu i došao do ovdje, klub koji su svi u Brazilu cijenili i u koji su rado dolazili igrati i igrači iz boljih klubova. Ne znam što bih vam više rekao, uopće ne mogu vjerovati da je to moguće. Nažalost, takav je život, događaju se i ružne stvari - kazao je Eduardo.