Finiš je donio zasluženu pobjedu Hajduka, a početak je bio – katastrofičan.
No, Hajduk se izdigao iz početnih problema, obračunao s krizom rezultata i sve sad izgleda dovoljno dobro, ne mora značiti divno i krasno, ali tri boda su u džepu. To se tražilo.
Pomoglo je što je isključen Mazalović, kako ne, Hajduk je s igračem više podigao ritam i na kraju protivnika položio na obje plećke.
Navijači su pozdravili Carrilla poslije utakmice kao da je Mesija, digli se na noge i pozdravljali ga.
I on se iznenadio toplim prijemom kad je otišao pozdraviti navijače, a oni - svi na noge i ovacije!
Očito je svima ova i ovakva pobjeda trebala kao melem na rane, da digne adrenalin i optimizam, probudi iz letargije.
Na dosadašnji učinak šest bodova od 15, sad je to bolja slika. Normalnija.
Carrillo je iznenadio što je mijenjao dva ponajbolja igrača tijekom utakmice, T. Bašića i Vlašića. Svatko bi prvo izvadio iz igre Jeffersona. No, zato i jest trener. Vidi ono što mi ne vidimo. Inače bismo i mi mogli biti trener. I griješili bismo.
Njegova je odluka, pojačao je ritam igre, dobio ujedno pijuna viška na igralištu Zaprešića i - poentirao.
Sve drugačije izgleda nakon Nižićeva gola i 77. minute. Dotad, mislili smo see što i kako. Je li bodić dobar.
Sad se priča okrenula, sva tri boda u Split i to donosi mir u radnoj atmosferi na treninzima.
Toplak je plašio hajduke pričama o Dalmatincima i dišpetu, na kraju je otkrio – toplu vodu.
Tri puta. Ne može bez Blaževića i Ottochiana. Tko te pita...