Da u nogometu igra samo novac, nogometaši Rijeke danas ne bi trebali ni sjesti u čarter koji će ih odvesti put Milana na utakmicu 2. kola skupine D Europske lige. Priče o Milanu kao neupitnom favoritu ovog sudara suvišno je uopće isticati, što zbog kultnog San Sira na kojem se, kako je rekao Ivan Vargić, “ne vidi nebo”, što zbog nemjerljivog iskustva u europskim natjecanjima koje ima jedna od najtrofejnijih svjetskih momčadi, pa naravno i enormne razlike u vrijednosti igrača i momčadi, individualnoj kvaliteti, na kraju i statusu u europskom nogometu...
Ipak, Rijeka ne ide bez nade, igrači Rijeke u najavi velikog sraza s Rossonerima stalno su isticali da moraju biti hrabri jer samo tako se može premostiti taj kvalitativni jaz koji neosporno postoji i kojeg neke brojke vrlo lako ilustriraju. Počevši od toga da Milan prema Transfermarktu vrijedi čak 14 puta više nego Rijeka! Dakle, roster Rijeke vrijedi 23,5 milijuna eura, onaj Milana čak 331,8 milijuna eura, a takav odnos usporediv je i s onim najskupljih igrača u kadru.
Kod Rijeke su to Mario Gavranović, Alexander Gorgon i Filip Bradarić koji su procijenjeni na dva milijuna eura, kod Milana Gianluigi Donnarumma i Alessio Romagnoli procijenjeni na 25 milijuna eura, odnosno 12,5 puta više od najskupljih riječkih eksponata.
Taj enormni financijski jaz između dva današnja suparnika očituje se i u iznosima koje su Li Yonghong, koji stoji iza Rossoneri Sport Investment Lux s 99,3 posto udjela u Milanu, odnosno Gabriele Volpi ispred Social Sporta u čijem je vlasništvu 70 % Rijekinih dionica, platili za vlasništvo nad klubom. Silvio Berlusconi prije nekoliko mjeseci prodao je Milan za čak 520 milijuna eura, dok je Volpi nešto više od dvije trećine vlasništva u Rijeci dobio za 7,4 milijuna eura koliko su iznosili dugovi i trogodišnje ulaganje na koje se Social Sport obvezao.
Financijska utrka, sasvim razumljivo i očekivano, za Rijeku je poražavajuća i kada je riječ o ulaganjima u igrački kadar. Primjerice, Leonardo Bonucci sutra bi mogao čuvati Rijekina Brazilca Hebera koji je Bijele koštao (450 tisuća eura) otprilike sto puta manje nego što je vrijedio prijelaz talijanskog reprezentativca iz Juventusa u Milan (42 milijuna eura).
- Kada uspoređujemo naše momčadi, onda to možeš gledati s više aspekata. Ja se ne bi vraćao na financijsku vrijednost. Nogomet se igra na igralištu, Serie A i HNL su dva različita svijeta, ali opet, ako ne budemo vjerovali da možemo kvalitetno odigrati, onda ćemo imati problema. Milan je momčad koja ne oprašta - rekao je početkom tjedna Matjaž Kek koji se ni najmanje ne želi zamarati razlici u brojkama i vrijednosti između dvije momčadi.
Istina, Milan je ovog ljeta u dovođenje gotovo kompletne nove momčadi samo za odštete uložio 230 milijuna eura, ali...
- Sve to su cifre koje su interesantne za medije, ali tako bismo mogli gledati koliko Rijeka ima veći proračun od Slavena Belupa pa utakmica završi 1:1. Mi koji smo na travnjaku i oko travnjaka moramo razmišljati kako kvalitetnom predstavom i igrom parirati ovako velikim momčadima. Polazim od toga da moramo razmišljati najprije o sebi, u pojedinim dijelovima smo nagovijestili da možemo kvalitetno odigrati, ali i sami smo vidjeli da Europa traži punu koncentraciju.
O traženju nekog alibija, dakle, nema govora. Milan je gigant, bio je to i prije silnih ulaganja prošlog ljeta, bit će i u godinama koje slijede, a na Rijeci je da pronađe način kako se najbolje predstaviti na tako važnoj nogometnoj pozornici. Inspiracija im može biti reprezentacija Luksemburga koja je nedavno otkinula bod Francuskoj. I tu je vrijednost na papiru bila itekako izražena u korist Tricolora, igrali su tamo i Pogba i Griezmann i Mbappe pa je “neki tamo” Luksemburg dospio na svjetske naslovnice nakon što je napravio jedno od najvećih nogometnih iznenađenja. I Rijeka se zbog toga ima pravo nadati, unatoč onih 300 milijuna eura razlike u vrijednosti dvije momčadi.