U ljeto te 2008. godine Goran Vučević (45) je kao mladi trener koji je napunio tek 37 godina prvi put u karijeri sjeo na klupu. I odmah ga je dopala Hajdukova, kasnije će sam vjerojatno zaključiti prerano, ali poziv s Poljuda se ne odbija i možda su tek probrani u 105 godina povijesti kluba mogli birati trenutak.
Hajduk je prethodnu sezonu okončao na užasavajućem petom mjestu, sa sramotnih 28 bodova iza Dinama. Između su se još ugurali Slaven Belupo, Osijek i Rijeka. Vučevićev izbor stoga se doimao kao veliki hazard jer je debitant trebao izvući momčad koja je bila duboko u ponoru.
Međutim, već od prvog kola nove sezone Hajduk je dramatično promijenio način igre. S Vučevićem je došla nova vizija, bilo je jasno da je mladi trener godinama upijao Barcelonin rad i Hajduk je odmah zaigrao dopadljiv nogomet u kojem su dominirali kratki pasovi i igra solidne brzine. Na maksimirski derbi momčad je ipak došla s tek 13 osvojenih bodova u sedam kola, očito je igračima trebalo vremena da do kraja usvoje novi stil igre...
Sve podredio viziji
- Kada smo krenuli u sezonu, rekao sam igračima da će nam trebati sedam-osam kola da usvojimo način igre u punoj mjeri i da bismo baš protiv Danima već mogli biti na dobroj razini. Računao sam tada kako se ruka trenera na terenu može osjetiti dosta brzo, ali za ozbiljniji automatizam ipak je trebalo puno više vremena. Uz to smo paralelno s prvenstvom igrali u Europi i stalni ritam srijeda - nedjelja uzeo je veliki danak - prisjeća se Goran Vučević.
Dinamo vas je tada čekao sa šest bodova prednosti i sa spoznajom da vas je sezonu prije ostavio 28 bodova. Kako ste se pripremali za taj derbi s obzirom na vrlo čvrste paramtere koji vam nisu išli u korist?
- Od prvog dana dana rada u Hajduku sve sam podredio svom načinu rada i svojoj viziji. Parole poput onih “za Hajdukov se dres gine”, “borit ćemo se do iznemoglosti” nikada nisu bile moj stil. Igračima sam objasnio kako podrazumijevam da će na terenu dati sve od sebe, ne zato što su igrači Hajduka, nego zato što su profesionalci. Ključ za derbi bio je provesti željeni način igre: sa što manje dodira, s maksimalnom brzinom, s velikom odgovornošću na svim dijelovima terena. Tražio sam od igrača maksimalnu urednost u izvršavanju zadaća, a meni je kao treneru prvi cilj bio pronaći nešto što će igrački iznenaditi Dinamo.
Izišli ste na teren s momčadi:
Subašić - Rubil, Andrić, Pandža, Strinić - Skoko - Bartolović (Buljat), Ibričić (Jertec), Gabrić, Tičinović (Linić) - Kalinić. Gdje ste tu pripremili iznenađenje?
- Bio je to Srđan Andrić koji je igrao na poziciji zadnjeg veznog, a u Maksimiru sam ga stavio u zadnji red, na mjesto stopera. Znao sam da on to može odigrati, a s njim smo dobili igrača koji bez problema može iznijeti loptu, okrenuti stranu ili dati dugi pas kojim bi izbacio nekoliko Dinamovih igrača iz igre. Andrić je bio najveće taktičko iznenađenje, a Bartolović je bio igrač koji je sa svojom brzinom i snalažljivošću imao zadatak stalnim ubacivanjem i promjenom pozicije unerediti Dinamovu zadnju liniju. Imao sam u napadačkom redu igrače poput Ibričića, Kalinića, Bartolovića, Gabrića... i znao sam da mogu računati kako će oni svojom kvalitetom odraditi ono što treba da zabijemo gol, ali najveći zadatak bio je stvoriti pravi obrambeni blok. Tu je i iskusni Skoko odigrao jako važnu ulogu na poziciji zadnjeg veznog.
Sjajno poluvrijeme
Pripremu utakmice očito ste bili odradili izvanredno, Hajduk je slavio 2:0 potpuno nadigravši favorizirani Dinamo. Stručnjaci su redom vašu igru ocijenili visokom ocjenom?
- Treba biti pošten i priznati da smo samo drugo poluvrijeme odigrali sjajno. U prvom smo dobro odradili sve obrambene zadaće, Dinamo nam nije stvorio ni šanse ni pritisak, ali napadački nismo bili dobri. Na sreću, posložili smo se u nastavku pa su Ibričić i Bartolović s dva gola donijeli nama veliko slavlje.
Vučeviću su čestitke stizale sa svih strana, oduševio je i medije vrlo realnim i iskrenim nastupom nakon utakmice, nije podlegao euforiji, nije glumio velikog trenera... Mnogi su tada bili spremni potpisati da na Poljudu stasa pravi trener. Nažalost, već nekoliko kola kasnije Vučević je podnio ostavku.
- U prvoj utakmici poslije Dinama odigrali smo 3:3, onda smo izgubili u Sesvetama, a dva kola kasnije došao je poraz u Zadru nakon kojeg sam podnio neopozivu ostavku. Te “male” utakmice pokazale su se kobne, mi smo i dalje igrali dobar nogomet, ali nismo bili dovoljno odgovorni i koncentrirani na terenu.
Zašto ste dali neopozivu ostavku?
- Znate, pritisak je u Hajduku uvijek jako velik. Napravili smo ogroman iskorak u odnosu na prošlu sezonu, igrali smo stvarno dobar nogomet, paralelno radeći temelj da igramo još bolji. Međutim, teško sam primao te kritike, bio sam previše mlad i emotivan i na koncu sam odstupio.
Mislite li danas da ste tada napravili pogrešku?
- Nisam trebao dati ostavku, sada to znam, ali sada je kasno za promjene.
Vjerujem u pobjedu
Znamo da nerado pričate o današnjem Hajduku, da su rane zbog kojih ste proljetos odlučili otići još uvijek svježe. No, može li današnji Hajduk nakon punih osam godina čekanja ponoviti vaš rezultat i pobijediti Dinamo?
- Kada je Hajduk u pitanju, uvijek sam subjektivan, neovisno o tome radim li na Poljudu ili ne. Hajduk je moj klub i tako će ostati za cijeli život. Zato ću vam spremno odgovoriti da apsolutno vjerujem u Hajdukovu pobjedu u nedjeljnom derbiju.
Kako uopće doživljavate današnji Hajduk na terenu?
- Vidim dosta dobrih igrača, svakako daleko veći izbor nego što je to bio slučaj prošle sezone. Došlo je desetak novih igrača, neki su od njih jaki individualci, tako da je roster maksimalno širok pa nakon dugo godina Hajduk ima i na klupi odličnih igrača koji mogu ući tijekom utakmice i ozbiljno podići razinu igre. To je neupitna Hajdukova kvaliteta.
Vi ste 2008. godine također imali dobre individualce, ali derbi ste dobili igrom. Može li ovaj Hajduk na isti način dobiti Dinamo, jer treba biti realan i priznati da Dinamo sigurno ima jače individualce nego Hajduk?
- Gledao sam sve Hajdukove utakmice ove sezone, ali nisam primijetio dobru igru. Pobjede, pa čak i one vrlo uvjerljive, uglavnom su bile posljedica kvalitetnih individualnih rješenja, a ne kvalitetne igre. Nema automatizma u igri, a bez njega je teško napraviti ritam za kvalitetnije predstave. Nije to samo moj sud, tako razmišlja i mnogo ljudi iz struke s kojima sam razgovarao. E sada, može li Hajduk individualnom igrom dobiti Dinamo, doista ne znam, odgovor će nam ponuditi nedjelji derbi. Naravno da je to moguće.
Marijan Pušnik
Što biste savjetovali treneru Marijanu Pušniku, kakav Hajduk treba istrčati sutra u Maksimiru?
- Momčad treba biti hrabra, dobro usmjerena i s jasnom vizijom što želi napraviti na ovoj utakmici. Ako se ti elementi ispoštuju onda će Hajduk sigurno biti u prilici doći do pozitivnog rezultata, pa čak i do pobjede.
S obzirom na Dinamove brojne probleme prilika je svakako veća nego što je bila prethodnih sezona?
- Ne bih se oslanjao na Dinamove slabosti, jer ovo je derbi i Hajduk mora optimizam gradi na svojim vrijednostima, a ne na slabostima Dinama. Dinamo je promijenio trenera, nije se ni fizički ni emotivno posebno potrošio protiv Juventusa i Modri će sigurno maksimalno našpanani čekati derbi s Hajdukom.
Marijan Pušnik
Pokušali smo saznati zašto Hajduk nije imao takvu igračku širinu u Vučevićevo vrijeme, zanimali su nas još mnogi odgovori o njegovu viđenju Hajdukove upravljačke i sportske politike u novoj sezoni, ali Vučević nas je ljubazno zamolio da potražimo odgovore na nekoj drugoj adresi.
- Još sam proljetos bio u klubu, ne bi bilo pošteno da iznosim svoje stavove o radu svojih nasljednika.
Ne možemo reći da nije u pravu... Osam je godina prošlo od Hajdukove pobjede u Maksimiru, ali dovoljno je to svježe da se jasno sjećamo Vučevićeve vizije i nogometa koji je Hajduk igrao u tih 12 kola. Šteta što je tada tako brzo popustio, jer u zadnjih 20-ak godina Hajduk nije imao trenera koji je tako brzo i uspješno gubitničku momčad pretvorio u momčad čija je igra imala i glavu i rep. Pa, u konačnici, i dobre rezultate...