Dinamo je odbio ponudu za Angela Henriqueza od dva milijuna eura! Stigla je iz Meksika. Naravno da nakon ovakve vijesti možete postaviti upitnik. Veliki upitnik. Gospodo iz Maksimira, pa što ste mislili? Odbiti dva milijuna eura za napadača koji je prošle sezone zabio dva pogotka, jedan u prvenstvu Cibaliji i jedan u Kupu Velom Vrhu, nalikuje dobrom vicu.
Nismo shvatili ni te Meksikance, doduše, kao da su prije slanja ponude popili dosta tekile. Ponuditi takvu cifru, milijun eura za jedan gol dečkima iz Vinkovaca i milijun za jedan amaterima s istarskog poluotoka, djeluje kao mamuran potez nakon dobrog tuluma.
Ljubomorni na Futacsa
Teško je, naravno, pronaći argumente za odbijanje takvog poklona, je li u Maksimiru atrofirao gen za dobre transfere? Međutim, izvori će iz Maksimira kazati da je ponuda došla u “krivo vrijeme”. Naime, u tom je trenutku trener Dinama još bio Ivajlo Petev, koji je vjerovao da može “plavog anđela” na ljetnim pripremama ponovno vratiti u ona njegova najbolja izdanja iz sezone 2014/15, kad je u HNL-u zabio 20 golova, u Kupu šest, a u Europi tri...
Nadalje, nije u pitanju bila samo želja i optimizam bugarskog trenera kad je riječ o revitalizaciji Henriquezovih golgeterskih sposobnosti, plavi klub nije želio ostati samo na jednom napadaču, Arminu Hodžiću. To su dakle ta dva argumenta zašto su su Meksikancima dali odbijenicu.
Od ta dva argumenta jedan je još uvijek na snazi. Peteva više nema, ali nema ni najavljenog pojačanja na mjestu špice. To je trenutačno gorući maksimirski problem. Modri svakako žele dovesti pravu špicu, čovjeka koji će zabijati, koji će odteretiti Soudanija, Fernandesa ili Hodžića, koji će biti u stanju rješavati napadačke probleme. Ljubomorno gledaju prema recimo Hajdukovoj svlačionici, prema Futacsu...
Treba im otprilike takav centarfor, koji veže suparničke obrambene igrače, koji zna prihvatiti loptu, visoko skakati, razigravati, asistirati i - konačno - zabijati. Hodžić zabija, ali on je još uvijek mlađahan, potrebna je neka iskusnija “faca” ako se želi nešto posebno napraviti u Europi ove sezone.
Prije prijelaznog roka najavili su u plavom domu dovođenje trojice iskusnijih igrača na tri pozicije: lijevom boku, defenzivnom veznom i - centarforu. Dvije su želje ostvarene, tu su Jan Lecjaks i Tongo Doumbia, ostala je ta jedna, kvalitetni napadač. Do kraja prijelaznog roka ima još dosta vremena, tek se, uostalom, zakuhtava, ali trebalo bi na vrijeme reagirati. Ako se već i nije trebalo...
Možda se opet jave...
Jasno je da je, zapravo, najteže dovesti pravog napadača. Tu se može upotrijebiti ona poslovica da ne možeš stisnuti i pustiti vjetar. Naime, pravi su napadači skupa roba. Modri ne dovode skupe igrače, maksimirski klub samo skupo prodaje. Međutim, ne može se kazati da plavom klubu nije išlo kad je riječ o kupovini dobrih napadača za malen novac. Najskuplji je bio Junior Fernandes, od Bayera iz Leverkusena kupili su ga za 2,5 milijuna eura, Soudani je plaćen 900.000 eura Guimaraesu, Olma su platili 150.000 eura, a Hodžić je došao, praktički, besplatno...
Dakle, ima smisla čekati najbolja opcija jer se, očito, može pronaći adekvatna kvaliteta za prihvatljivu cijenu. E, sad; nije svaki dan nedjelja pa se dovede takav majstor kao što je Soudani. Možda će ovog puta društvo iz Maksimira morati dublje posegnuti u blagajnu.
Naravno, ako Dinamo dovede napadača kojeg priželjkuje, Henriquez će sigurno postati višak. Makar, i sad nam se čini da je, zapravo, višak, trener ga Mario Cvitanović protiv Cibalije nije postavio ni na klupu za pričuve. Gotovo smo sigurni, da ponuda od dva milijuna eura stigne sada, Dinamo bi je prihvatio. Išao bi u rizik ostati samo na Hodžiću pa čekao finiš prijelaznog roka. Henriquez nema ništa protiv odlaska, dapače.
Nama se čini da on, uostalom, duhom već dugo nije prisutan, da su mu misli negdje daleko od Zagreba. Tko zna, možda se Meksikanci opet jave... Ovog bi puta njihovu ponudu dočekali raširenih ruku.