U kolovozu 2003. Otok je ostao šokiran, reprezentacija Hrvatske U-21 pregazila je Englesku (3:0) na Upton Parku.
U domu West Hama briljirala je hrvatska osovina u veznom redu Tomić - Kranjčar - Carević, a realizaciju je dvaput potpisao napadač Osijeka Goran Ljubojević, te lijevi bek momčadi s Drave, Danijel Pranjić.
Nepunu godinu kasnije Hrvatska U-21 zaigrala je na završnici EP-a u Njemačkoj. Nikad jači mini Vatreni sa Srnom, Babićem, Kranjčarom, Eduardom, Petrićem, Ljubojevićem, Pranjićem..., sve najbolje imao je izbornik Novoselac u generacijskom okviru od 1981. do 1984. godine, ali na Euru u Njemačkoj uzeo je samo jedan bod iz tri susreta zaključivši natjecanje u skupini.
Otada se za Euro nije izborila ni Modrićeva generacija (s Bilićem kao izbornikom), zadnje kvalifikacije otpali smo u doigravanju od Engleske, ali stižu novi junaci. Heroje iz Londona 2003. zamijenili su junaci iz Burgosa 2016. Furija je europski prvak, ali Furija je na koljenima. I to protiv Hrvatske bez devet velikih aduta.
Može li Gračanova Hrvatska otići korak dalje od one iz Njemačke 2003? S obzirom na to da u završnici (Poljska, lipanj 2017) pravo nastupa imaju svi igrači rođeni nakon 1. siječnja 1994, jasno je što se pruža na horizontu. Rezultat imaju, ali nudi se golema prilika nadmašiti velike prethodnike. Gračan i njegove “bebe” posjeduju potencijal kojim mogu sve zasjeniti i sebi osigurati mjesto u povijesti hrvatskog nogometa.
Nenad Gračan strogo zabranjuje bilo kakvo opuštanje glede sraza s Estonijom u ponedjeljak u Zaprešiću, u 18 sati:
- Stiže nam marljiv i motoričan sastav, posve je neprihvatljivo postaviti se”lako ćemo!”, što je omiljeni stil nas Hrvata. Ne, nećemo lako, da bismo izbjegli probleme, moramo biti potpuno profesionalni.
Nema kartoniranih. Pavičić i Perica bili su malo umorni, Rog je zaradio udarac u glavu, no sve je to prolazno. Ozlijeđeni Radošević je ostao u Baskiji, novi u pogonu bit će Mikanović koji je odslužio kaznu.