U nekim normalnim vremenima bilo bi to teško i zamisliti. Bruno Petković (26), Mario Gavranović (31), Ivan Santini (31), Ramon Mierez (23), Josip Drmić (28) i Marko Livaja (27) zajedno igraju u Prvoj HNL. Šest sjajnih centarfora, šest veličanstvenih igrača za HNL razinu. U najboljim godinama, u punoj snazi, u vrijeme dok vrhunski europski nogomet vapi za centarforima, oni su tu kod nas. I čine ligu spektakularnijom nego ikad prije...
Koronavirus donio je svijetu pregršt zla. I još uvijek donosi, a i posljedice koje će iza njega ostati osjećat ćemo još godinama. Vrijedi to i za nogomet. Međutim, neke su lige u tako izvanrednim okolnostima ipak mogle i profitirati. Prva HNL svakako ide u tu priču, pa makar i kratkoročno.
Nikad iskusniji
Klupski nogomet nikad nam nije bio kvalitetniji, neizvjesniji, ali i - iskusniji. Igrači Prve HNL danas u prosjeku imaju 25,1 godinu, čime smo se iznimno približili najjačim ligama u Europi. U jednoj Bundesligi prosjek godina igrača iznosi 25,2, dok u Ligue 1 igrači prosječno imaju 25,6 godina. Iskusniji igrači donose ozbiljniji nogomet i rezultatsku prevagu, to nikada nije bilo sporno. S druge strane, teško će naši klubovi popunjavati budžete oslanjajući se na transfere igrača koji su prošli 25 godina. Mi smo liga koja živi od minutaže i golova mladih igrača, a njih je u posljednjim kolima jako malo na sceni. I koliko god svi mi uživali u doista sjajnoj HNL sezoni, jasno je da je trend jačanja i “starenja” lige neodrživ, te da će se klubovi morati vratiti starim navikama.
Korona okolnosti
No, vratimo se aktualnom trenutku HNL-a koji je doista izvanredan. Kako je moguće da u siromašnoj ligi sa samo 10 klubova imamo takav napadački arsenal igrača u najboljim nogometnim godinama? I da igrači poput Livaje, Drmića i Santinija pristaju doći i igrati za novac daleko ispod svih pristojnih razina.
Koronavirus je ostavio - rekli smo - dubok trag u nogometu. Kako je veliki broj klubova smanjio budžete, tako je i veliki broj igrača, dobrih i provjerenih igrača, ostao bez željenih ugovora. Ne pričamo o igračima najviše ili visoke europske klase, nego o onima ispod njih, otprilike na srednjoj razini. To su uglavnom igrači koji su navikli na ugovore vrijedne oko milijun eura po sezoni. Toliko su otprilike posljednjih godina imali igrači poput Santinija, Livaje ili Drmića.
U normalnim okolnostima njih bi trojica zimus na stolu imali ponude na razini ugleda i kvalitete koju uživaju već godinama. Međutim, u korona-vremenu poklopilo se da najbolju ponudu za sebe pronađu u klubu iz Hrvatske. Iako su te ponude financijski bile možda i deset puta ispod razine onog što su navikli dobivati vani. Iznimno važna bila je i upornost ljudi iz klubova koji su osjetili dobar trenutak za dovođenje igrača takvog kalibra, kao i ideja samih igrača da će kroz minutažu i golove u HNL-u sutra možda doći do još boljeg ugovora vani. Na kraju su se svi ti detalji poklopili i HNL ima privilegij uživati u igračima koji realno pripadaju značajno jačim i bogatijim ligama.
Nažalost, lako bi se moglo dogoditi da nakon ljeta većina od “šestorice veličanstvenih” više ne budu u ligi. Gavranović bi mogao ostati, Mierez također, on je i jedini koji se tek treba afirmirati na pravi način. Petković će otići, već je i vrijeme da ga vidimo u nekom od najjačih europskih nogometnih klubova.
Velike praznine
Drmić je ionako na posudbi, a Santini i Livaja na ljeto će itekako dobro proanalizirati ponude koje će im biti na stolu. Imaju slobodne papire i dokazanu klasu.
A kad takvi igrači odu, bit će nemoguće popuniti praznine koje će ostati. I to je istina s kojom će se HNL suočiti već u lipnju. No, do tad nas čeka još 13 prvenstvenih kola, te završnica Kupa. Dovoljno da uživamo u daru koji bi u normalnim okolnostima bio nezamisliv...
Kako su tri iskusna i skupocjena centarfora ove zime završila u HNL-u?
IVAN SANTINI (31)
Napadač za kojeg su klubovi kroz transfere ukupno izdvojili više od 12 milijuna eura. Standard ga je platio oko 2 milijuna eura, Caen 2,5, Anderlecht 3, a Jiangsu punih 5 milijuna i to prije godinu i pol dana. Dokazani strijelac koji u jednoj Francuskoj ima 26 golova u 66 nastupa, ili u Belgiji 51 gol u 101 nastup. I u Belgiji je prošlu sezonu zabio 11 golova u 21 nastupu. Fantastične brojke.
Prošao je Santini 30-tu, ali je tjelesno odličan, nitko ne dvoji da u nogama ima još barem dvije, tri dobre sezone. Osijek je nedavno uletio u pravom trenutku. Odlučio je ići iz Kine pod svaku cijenu, ali ideja mu je bila aktivirati se na ljeto. Međutim, Osječani su bili iznimno uporni i na koncu je Santini popustio, plaća do kraja sezone navodno mu je manja od tjednih primanja koje je imao u Kini.
S obzirom na veliku ambiciju Osijeka nije nemoguće da ga i na ljeto gledamo u Gradskom vrtu, jer je već u prvoj utakmici pokazao koliko je moćan i dobar u kaznenom prostoru suparnika. Santini i inače slovi kao igrač iznimno privržen obitelji i to je karta na koju će Osječani sigurno igrati. Lov na naslov prvaka plus respektabilna primanja možda bi Santinija mogla ostaviti u HNL-u. Iako i u njegovom slučaju pričamo o igraču koji na tržištu sigurno može doseći iznos od milijun eura godišnje.
JOSIP DRMIĆ (28)
Riječ je o napadaču na kojem su klubovi za koje je igrao zaradili već više od 20 milijuna eura na ime transfera. Bayer ga je Nürnbergu platio 6,8 milijuna, a Borussia (M) Bayeru godinu dana kasnije punih 10 milijuna. Prošle sezone odigrao je 21 utakmicu za Norwich u Premierligi, a odigrao bi i više da nije bilo ozljede. Zabio je doduše samo jedan gol, ali to ne mijenja činjenicu da je imao ozbiljnu minutažu u najjačoj ligi svijeta.
Drmićevi problemi krenuli su s ispadanjem Norwicha u Championship. Zna se da mnogi igrači imaju velikih problema prihvatiti igranje u nižem stupnju natjecanja, a to se očito dogodilo i Drmiću. S druge strane i klubovi u takvim situacijama jednostavno znaju prekrižiti igrače. Kako god, Drmić jesenas nije dobio ni minute u postavi Norwicha, pa je odlučio otići na posudbu.
Zašto baš Rijeka? Zato što se na ljeto igra Euro na kojem sudjeluje i Švicarska. Drmić je posljednji put za reprezentaciju zaigrao još u jesen 2019. Iako je do tada skupio 32 utakmice i 10 golova, jasno je da su samo golovi u klubovima ti koji ga mogu držati u nacionalnoj momčadi. Tako je odabir pao na Rijeku. HNL je dovoljno priznat da mu dobre igre i golovi mogu vratiti status reprezentativca i podariti vizu za Euro. Na Rujevicu je stigao kao posuđen igrač i to za zanemarivu plaću. Još nije uhvatio formu, ali nema sumnje da je riječ o igraču koji u HNL-u mora raditi veliku razliku.
Šanse da ostane na ljeto su minimalne, nema Rijeka te novce.
MARKO LIVAJA (27)
Po mnogima je jesenas bio najbolji igrač AEK-a, ali nije želio prihvatiti novi ugovor koji je imao na stolu. Je li to zato što je imao bolje ponude, ili zato što nije bio zadovoljan s uvjetima u Ateni, pokazat će vrijeme. Za njega su klubovi kroz transfere dali više od 14 milijuna eura. Atalanta ga je Interu platila više od 5 milijuna, Rubin Atalanti 6,5, a AEK Las Palmasu 1,8. Klasa nikad nije bila upitna, ali pratio ga je glas igrača koji se ne može adaptirati na svaku sredinu.
U Hajduk je došao praktički besplatno, odrekavši se pritom velikih novaca u Ateni. Poklopila mu se privatna situacija s velikom upornošću čelnih ljudi Hajduka. Livaji je tek 27 godina, što znači da ga čeka barem još jedan europski ugovor, tako da nije realno vjerovati da će i sljedeću sezonu igrati na Poljudu. Njegova realna tržišna cijena u ovom trenutku iznosi barem milijun eura po sezoni, a još je pojačava činjenica da ima slobodne papire.
Kako bi ga Hajduk mogao zadržati? Samo čudom i nekim ludim spletom pozitivnih emocija. Livaja je uvijek bio osebujan, možda mu se život na Poljudu toliko dopadne da jednostavno odluči ostati još jednu sezonu... Ne zbrajajući koliko bi se dodatnog novca zbog toga trebao odreći. Ovog se proljeća u Ateni već odrekao oko 500.000 eura.
Klasu je pokazao već u prvoj utakmici, bez sumnje ide u red jednog od pet vodećih igrača lige.
