Igralo se drugo kolo Prve HNL. Varaždin se nakon više od sedam godina vratio među hrvatsku elitu. Na tribinama službeno više od 5000 gledatelja, na terenu domaći Varaždinci i Hajduk. Atmosfera sjajna, kao u nezaboravnim danima Varteksa kada su - s Anđelkom Herjavcem na čelu - izgledali kao europski klub.
Na terenu međutim stvari za Varaždin nisu izgledale dobro. Leon Benko (35) i Dario Jertec (34) u glavnim ulogama. Ne možeš s veteranima više igrati ozbiljan nogomet. Nije to Druga liga u kojoj su njih dvojica vukli svaku utakmicu. Hajduk je na kraju lako slavio sa 3:0, a predsjednik Stjepan Cvek te je večeri samo pognuo glavom "teško je, novca nema. I ovo malo što imamo uglavnom nam daju prijatelji kluba".
Nije Cvek imenovao "prijatelje kluba", nije ni trebao, jer svi smo tada već znali da je među najizdašnijim klupskim "sponzorima" izbornik Zlatko Dalić, uz još poneku klupsku legendu poput Branka Ivankovića. Kako će Dalić odbiti zov kluba koji ga je stvorio, a koji traži spas? Pomaže tako izbornik već godinama, nadajući se da će jednom i tome doći kraj, da će se klub osoviti na svoje noge.
Vraćajući se prema Zagrebu bilo mi je žao Varaždina. Lijep stadion, nogometni grad, nogometna atmosfera, uvijek dovoljno talenata u školi, ali teško objašnjivo malo sluha onih koji bi trebali omogućiti da klub normalno posluje. Od gradskih struktura, do privrednika. Nikoga od njih nije briga ni za nogomet ni za klub. Bio sam uvjeren da će na kraju sezone izletjeti iz lige. Iz Puljana stoje Španjolci i vrlo solidan budžet, a zaprešićki Inter odavno je magistrirao na temu "kako u nemogućim uvjetima držati klub iznad vode i ostati u ligi". Varaždinci su u toj borbi imali najviše problema. Momčad jako skromnih mogućnosti te s daleko najslabijim budžetom u ligi. Sve što se jesenas događao u HNL-u i Varaždinu samo me je učvrstilo u tom uvjerenju.
Međutim, zimska stanka donijela je u barokni grad neko novo ruho. Inter im je u svojim pretumbacijama preko noći doveo trenera Toplaka, borca koji je Zaprešićane punih pet godina držao iznad vode vješto izbjegavajući čak i kvalifikacije za ostanak u ligi. Suočeni s kroničnim manjkom novca potegnuli su za posudbama mladih i praktički besplatnih igrača. Iz Lokomotive se vratio Drožđek (24), krilni napadač koji je u Varaždinu blistao igrajući Drugu HNL. U Lokomotivi se nije snašao. Hajduk je pristao na posudbu Tonija Teklića (20), mladića čiji je talent neupitan, ali na Poljudu nitko nije imao snage stati iza njega i pružiti mu sigurnost da pokaže svu raskoš svog razigravačkog potencijala. Toplak je iz Rijeke odmah povukao i Petra Mamića (24), lijevog beka u kojem je kao trener Intera imao odličnog igrača. Doveo je Varaždin i Mateja Rodina (24), stopera visokog 195 cm, mladića koji je u karijeri prošao puno klubova uzaludno tražeći afirmaciju.
I kao šlag na tortu, kao pravi dar s neba u klub je stigao Jorge Obregon (23), kolumbijski napadač, potpuno anoniman u nogometnom svijetu. Kažu nam da ga je Zlatku Daliću preporučio netko tko je ga je vidio uživo i brzo naslutio potencijal koji se u njemu skriva. Pa ga je Dalić preporučio prijatelju Cveku. U Varaždin je u veljači stigao potpuno nespreman, ali očito spreman na teški rad kako bi pomogao i sebi i Varaždinu. Govori samo španjolski pa minimalno komunicira sa svima u klubu, ali zato na terenu ne prestaje pričati. Danas Obregon u svijetu nogometa ima vrijednost koja će Varaždincima donijeti lijepu zaradu. Samo ćemo vidjeti koliku...
Što pet potentnih, mladih i pogođenih - a opet iznimno jeftinih - pojačanja znače za momčad, Varaždin je osjetio vrlo brzo. Dakako, uz presudno ravnanje Samira Toplaka, koji očito uživa radeći na klupi kluba u kojem je odrastao. Varaždin je u pet proljetnih kola osvojio 10 bodova. Samo je Osijek u zadnjih pet nastupa upisao više. Varaždinci su čak poravnati s jednim Dinamom, a čak četiri boda ispred Hajduka, ili dva ispred Rijeke. Svaka čast Toplaku, ali i svaka čast predsjedniku Cveku i njegovoj ekipi koja je na vrijeme shvatila što treba momčadi da bi bila konkurentna u prvoligaškom društvu. A koja nema novca za pojačanja...
Protiv Intera je na tribinama bilo više od 2000 gledatelja. Protiv Intera(!) u radom danu, u utakmici igranoj u prekasnom večernjem terminu, iza 21 sat. Od prve minute slušali smo onaj pomalo zaboravljeni, ali dobro zapamćeni pljesak varaždinskih tribina. Koje dobro znaju što je nogomet i što su nogometne vrijednosti. Taj je pljesak najbolji dokaz da se Varaždin pobrinuo pobijediti sve (realne) prognoze. U velikoj financijskoj neimaštini. Dakle, može se, samo moraš slijediti zakonitosti nogometa.
Varaždin će ostati u Prvoj HNL, iako je daleko od toga da se Toplak i njegovi jurišnici mogu opustiti. Međutim, po onome što su do sada pokazali, možemo ih očekivati u još boljim izdanjima. Jer su to mladi dečki koji tako napunjeni samopouzdanjem mogu samo rasti. Baš kao i kompletan klub. Ljetos se Varaždin tražio, što je i normalno kada se nakon više od sedam godina vratiš u prvoligaško društvo. A nemaš novca. Danas je već klub daleko bogatiji. Ima potentnu momčad, ima Obregona na kojem financijski može jako profitirati, ima golemo iskustvo jedne teške sezone iza sebe. I napokon, ima navijače koji su prepoznali da se u Varaždinu dogodilo nešto što vrijedi pozdraviti. I da će ostanak u Prvoj HNL biti i nagrada i posljedica onog što je napravljeno...