Trener Hajduka Ivan Leko poslije otpadanja njegove škvadre s europske scene, najavio je pohod "bijelih" na naslov prvaka, uradio je to na pompozan način:
- Prvenstvo je sada za nas Liga prvaka - trener kao da je otkrio toplu vodu. Jer, trka za naslovom prvaka Hrvatske za splitski klub je još od 2005. kao nadmetanje za Ligu prvaka, taj cilj je već 19-tu godinu osnovni zahtjev i to ne samo navijača nego i svih na Poljudu.
A to što je kompletna hajdučka prgava familija stavila u glavu da će "bijeli" napokon izroniti na površinu u Europi, makar to bilo u grupnom natjecanju Konferencijske lige, baš je najavljeno, zahtijevano, činilo se logičnim. No, oduvijek je prva i najveća želja, ambicija, doslovno imperativ "bijelih" trka za titulom, dok su europska nadmetanja poželjna isključivo zbog financijskih popuna, ali i tradicije splitskog kluba.
Stabilizacija nakon turbulencija
Danas svi odobravaju Lekinu konstataciju, a to je da momčad nije kompletirana, pa novinarski stratezi tumače kako je neophodno u sljedećih dvadesetak dana dopuniti igrački kadar i to stoperom, "šesticom" i krilnim napadačem. Kao da takvi zahtjevi nisu poznati još od siječnja kada je trener objavio da mu nedostaje pet igrača i to ne bilo kakvih nego pojačanja. Tada je sportski direktor Mindaugas Nikoličius prihvatio taj izazov, kazao je da će nastojati u ljetnom prijelaznom roku ispuniti trenerove želje.
Tako su na Poljud stigli stoper Zvonimir Šarlija, napadač Leon Dajaku, povratnik Ivan Dolček, te ipak sa zakašnjenjem Vadis Odjidja Ofoe, Fuad Moufi i Ismael Diallo (taj tercet nije prošao pripreme). I sada dolazimo na problem sa stajalištem trenera glede kompletnosti. Pa Leko je stabilizirao momčad Hajduka, poslije startnih turbulencija, u jednu solidnu, da se na kaže masivnu momčad, kojom je još od 1. ožujka (četvrtfinale kupa u Osijeku), pa do završnice sezone, a to su dvije utakmice protiv Šibenika, ostvario s onim kadrom, bez ovih novajlija impresivni niz pozitivnih rezultata: deset pobjeda, tri remija uz dva poraza protiv Lokomotive 3-4 u Splitu i Rijeke na Rujevici 0-2.
A onda su došla šestorica kao popuna za devetoricu koje je Leko škartirao (Nikola Kalinić, David Čolina, Lukas Grgić, Stefan Simić, Marco Fossati, Gergo Lovrencsics, Toni Borevković, Agustin Anello, Josip Vuković). Tu se ukazao debalans, tu je zakazao sportski direktor, jer je uočljivo da Leko nema prave adute na klupi. Igrači koje šalje na teren nisu u stanju zadržati frekvenciju startne momčadi.
Na kartu iskustva
Automatski se postavlja pitanje kako je to momčad iz finiša prošlog prvenstva djelovala svih devedeset i kusur minuta, dok ova dopunjena s iskusnim igračima, poslije šezdesete ili sedamdesete minute igre diše na škrge. Još nešto: u aktualnom igračkom kadru dva mladića Rokas Pukštas i Nico Sigur izborili su svoje mjesto među starterima, što je zasluga trenera. To se dogodilo silom prilika - Mislav Karoglan je gurao Pukštasa, Leko ga je prihvatio i uz njege etablirao kao prvotimca Sigura. Preostali kontingent juniora, vice prvaka Europe, rasut je, poslan na kaljenje ili provjeru u druge klubove, kao posljedica klupske politike.
Tandem Jakobušić & Nikoličius uz podršku trenera Leke odlučio se za igrački kadar u kojem praktično jedino Marko Livaja ima hrvatsku putovnicu.
Vodstvo Hajduka zaigralo je na kartu iskustva i to stranaca kako bi po uspješnosti ovjekovječili ovu sezonu, a to znači juriš na titulu prvaka i povratak na veliku europsku scenu. Ajde, neka Hajduk izdrži i u nacionalnom prvenstvu do kraja, figurativno osvoji po Lekinim najava trofej vrijedan kupa prvaka, pa premda to neće popraviti koeficijent rankinga UEFA, ipak će to biti podvig nad podvizima.
Prva prepreka u tom jurišu bila je momčad Rudeša, zatim dolazi gostovanje u Varaždinu, pa utakmica protiv Istre 1961 na Poljudu i stiže stanka, uz mogućnost da u međuvremenu Mr. Football nađe prava rješenja za pojačanja. Dakle, inkasirati devet bodova…