Hajduk je jesen završio s najboljom obranom, otkad je Mislav Karoglan stigao na klupu Bijeli su primili samo dva pogotka u osam utakmica. Izgledalo je nestvarno, tim više što je od dva pogotka jedan zapravo autogol. Hajduka se jednostavno nije moglo probiti...

- Najviše me fasciniraju dva stopera, to je klasa koju Hajduk dosad nije imao - bio je sukus svih komentara analitičara koji su se bavili uspjehom jesenskog prvaka.

Trademark jeseni

Zaista, Šarlija i Uremović djelovali su kao neprobojni tandem. Jasno, nisu bili sami, podršku su pružali i vratar, i vezni, i bekovi. Obranu je igrala kompletna momčad. Igrao je i Livaja, budući da je Karoglan od starta inzistirao na kompaktnoj defenzivi, u kojoj su svi morali dati svoj obol. Ostala je pritom upamćena scena iz maksimirskog derbija. Fragment kao “trademark” jesenskog Hajduka. Osam igrača u sprintu vraća se u obranu po izgubljenoj lopti na protivničkoj polovici. Takav organizirani i nadasve disciplinirani Hajduk teško je primao pogotke. Dapače, rijetko su protivnici stvarali šanse, pogotovo na postavljenu obranu Bijelih. Pritom je Lučić plijenio sigurnošću, promovirao se kao sigurna zadnja prepreka.

Nije tragedija, ali...

Ali, na proljeće, u dva susreta, obrana je postala propusna. Tri pogotka u 180 minuta primili su Bijeli. Da se razumijemo, nije tragedija, i dalje Hajduk s 13 primljenih pogodaka ima najbolju obranu, međutim, nakon sjajnih jesenskih izdanja, letvica je sad visoko podignuta. Uz to, zabrinjava da su zgodici protiv Rijeke i Osijeka stigli po istom receptu, iz prekida.

Dva zgoditka u jadranskom derbiju dobili su hajdukovci nakon izvođenja outa. Dva Smolčićeva duga ubacivanja rukom preokrenula su utakmicu, odveli je na “mlin” Rijeke. I nije to bilo sve, budući da su Riječani još dvije prigode stvorili nakon prekida. Ubačaji u kazneni prostor iz slobodnih udaraca bili su umalo kobni jer iz jednog je pao kasnije poništeni zgoditak, a iz drugog se Smolčić našao sam pred Lučićem. U Osijeku slična priča, ponovno su prekidi bili adut protivnika. Slobodni udarac s desne strane, ubačaj u šesnaesterac i Mierez je odbijenu loptu pospremio u mrežu. Sličnu je prigodu imao Argentinac u zadnjim sekundama utakmice, ali na sreću Bijelih nije dobro zahvatio loptu. Međutim, i taj prekid umalo je Bijele koštao novog poraza.

Hajduk je prošle jeseni primio deset pogodaka u 19 utakmica. Najvećim dijelom zgodici su stizali iz polukontri. Izgubljenu loptu na sredini terena iskoristio je Dinamo na prvenstvenoj premijeri, zatim i Varaždin krajem kolovoza, dok je Istra početkom rujna odigrala klasični kontranapad iz dubine vlastite polovice. Gorica je potom dva pogotka postigla iz kaznenog prostora na postavljenu obranu, a Rijeka je na Rujevici do pobjedničkog jedanaesterca stigla iz ubačaja nakon prekida. Osijek je dva pogotka na Poljudu postigao ponovno iz polukontri na “razrijeđenu” obranu, slično kao i Varaždin na Poljudu, te Lokomotiva u Kranjčevićevoj.

Od deset pogodaka prošle jeseni tri su došla kao plod slabijih reakcija na prekide s obranom koja je čekala protivnika, isto koliko i u dva posljednja susreta. Ali, treba pritom dodati, bilo je i sreće prošle jeseni. Dobro se pamti kako je Rudeš u zadnjim sekundama dvoboja na Poljudu imao “zicer” koji Pavlović nakon kornera nije pretvorio u izjednačenje.

Stabilnost obrane

Problema s prekidima bilo je i prošle jeseni, ali s bitnom razlikom da protivnici nisu sankcionirali propuste Bijelih. Međutim, na proljeće se okrenuo faktor sreće, zgodici padaju na postavljenu obranu nakon prekida.

Jasno je stoga što je primarna zadaća Karoglana i njegovog stožera. Traži se jasna hijerarhija na prekidu, stabilna struktura na protivničke ubačaje, koji nisu nikakva tajna.

- Pripremali smo se na prekide Rijeke, znali smo kako igraju - kazao je Karoglan nakon jadranskog derbija.

Pripremali se jesu, ali prekide nisu zaustavili. Kao ni u Osijeku, gdje je Mierez došao do izražaja. Hajduk ima problema u napadu, ali prošle jeseni Bijeli su imali jasan odgovor na ofenzivni upitnik. Individualna klasa rješavala je utakmice, a pritom je obrana bila gotovo bezgrešna. U dva susreta nastavka sezone dva postignuta pogotka nisu bila dovoljna, s obzirom na to da je pobjednički model popustio na najjačoj karici. Pritom stoperski tandem nije isključivi krivac. Na njima je najveća odgovornost, ali obrana je bila i ostala prvenstveno pitanje karaktera i discipline. Ne samo dvojice igrača, već kompletne momčadi. Prekidi su segment koji se uvježbava na treninzima, u prekidima sudjeluje cijela ekipa.

Ako se traži pomak u izdanjima Hajduka, stabilnost obrane svakako će biti prvi cilj. Lakše će se Bijeli vratiti svom provjerenom pobjedničkom receptu s čvrstom i neprobojnom obranom negoli će se njihova igra preko noći ubrzati, dobiti kreativniju dimenziju.