Ajme, što ste nam uradili od Hajduka? - tako su se poslije još jednog poraza "bijelih" na Poljudu jadali brojni navijači splitskog kluba. U redu je, tako ispada, može se od Dinama izgubiti i dva puta uzastopno, ajde, mogu se dogoditi takvi kiksevi i protiv Osijeka, pa i Lokomotive, koji se nadmeću za Europu, ali kako preboljeti nokaut od Varaždina koji praktično ni po kojem kriteriju ne može stati u istu rečenicu s Hajdukom?
Pardon, trener gostiju Nikola Šafarić doveo je svoju momčad s izrazitom namjerom da iznenadi Hajduk. U tome su uspjeli, ostavili su bolji dojam što se tiče igre, razliku od 0:0 do pobjede 1:0 napravio je Domagoj Drožđek zaista velebnim zgoditkom.
Treba pitati nadzornike kako su dozvolili da igrači takvog formata imaju zagarantirana primanja bez obzira na učinak
A što se tiče Hajduka, sve je na Poljudu sram, to je nered kakav nije zabilježen ni u najtežim danima kluba, ono kad su visjeli u borbi za opstanak u Prvoj saveznoj ligi bivše države, na početku šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prozivati bilo koga nema smisla, najbolje bi bilo da svi koji su makar i periferno imali doticaja s prvom momčadi odmah pokupe svoje stvari i napuste Poljud. U prvom redu većina igrača dovedenih po napucima sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa.
Bilo je teško gledati Ivana Perišića i Josipa Brekala u gomili bezveznjaka, uz ispriku onoj nekolicini mladih igrača koji su u prvoj postavi zaigrali silom prilika. Indikativno je bilo na kraju susreta - poraženi "bijeli" nisu se usudili na uobičajeni ritual dolaska pred sjeverni kop, gdje stoluje Torcida. A Perišić je hitro napustio teren, vrlo vjerojatno s idejom da odradi svoje još preostala tri kola i otiđe drugamo.
Ma dajte, vodstvo Hajduka treba poduzeti hitne mjere, mora se prozvati i većinskog vlasnika Hajduka, Gradsko vijeće s Ivicom Puljkom kao gradonačelnikom. Koji predugo paradira u svečanim ložama Poljuda ili na gostovanjima a da ga se ne bi pozvalo na akciju. Bilo bi poželjno da nešto beknu i ovi iz udruge Naš Hajduk. Na primjer, zašto se ne bi objavila godišnja primanja svakog igrača, pa da se vidi koliko je tu napumpanih gaža i da se eventualno otkrije ima li tu igre s takozvanim rikvercom.
Predugo, već desetak godina, pa i više, na Poljudu nema odgovornosti
Jadan je trener Jure Ivanković, makar je privremeni, on ipak doživljava ćuške koje nije zaslužio. Dopala ga je dužnost čišćenja svlačionice, ali u tim Augijinim stajama angažirani prvotimci nisu krivi za totalni neuspjeh. Oni nisu nikome stavili pištolj na čelo i tražili angažman u Hajduk, nego su birani i dovabljeni velikim obećanjima i podebljanim ugovorima. A što se tiče ugovora, treba pitati i nadzornike kako su dozvolili da igrači takvog formata imaju zagarantirana primanja bez obzira na učinak, to jest rezultat.
Možda je dobro što se na Poljudu događa ovaj tsunami nereda i nesposobnosti. Predugo, već desetak godina, pa i više, ondje nema odgovornosti jer oni odabrani, kako je uobičajeno, imaju svoju parolu, a to je: "Sve smo radili u najboljoj namjeri." Uz obilato pokroviteljstvo navijača.