Sredinom siječnja, nakon dva probna mjeseca, ugovor s Lokomotivom potpisao je bivši Dinamov junior, srednji branič Branimir Kalaica (24). Prošle je godine, podsjetimo, napustio Benficu, u Lisabonu je od 2016. godine igrao za drugu momčad, a upisao je i jedan nastup (i jedan pogodak!) za prvi sastav portugalskog velikana. Odigrao je devet utakmica za Lokose u nastavku prvenstva, ojačao je konkurenciju u najužem obrambenom redu i još se privikava na igranje u HNL-u...
- Otišao sam u Benficu na kraju juniorskog staža i nikad nisam igrao u HNL-u. Zanimljiva je liga, iznimno izjednačena od trećeg do osmog mjesta na ljestvici. Ta neizvjesnost donosi uzbuđenje, svatko može svakoga pobijediti, što se vidjelo i u dosadašnjem tijeku prvenstva - rekao je Kalaica i nastavio:
- Zadovoljan sam na Kajzerici, najvažnije je da igram, čovjek se sasvim drukčije osjeća kad zna da se na njega računa i da će dobiti priliku za igru. Imao sam na početku malo peha s ozljedama, ali sad je sve u redu i nadam se da ću iz utakmice u utakmicu biti sve bolji - kaže Kalaica, koji je bio član silno nadarenog Dinamova naraštaja, mladića rođenih 1998. godine, od kojih su se očekivale velike stvari (Šemper, Soldo, Sosa, Đurasek, Moro, Brekalo, Lovren...). No, trag su u Maksimiru ostavili tek Šemper, Sosa (manje) i Moro (više)...
Možete li nam ukratko opisati što se to dogodilo u Lisabonu da u gotovo šest godina niste dobili pravu priliku za dokazivanje?
- Teško je na taj upit odgovoriti u nekoliko riječi. Uglavnom, nisam dobio pravu šansu, nisu mi dali priliku da pokažem što mogu, iako smatram da je bilo situacija kad sam zaslužio tu prigodu. No, tako je, kako je, mnogo je čimbenika utjecalo na moj život u Lisabonu. Na kraju prve sezone, u zadnjem prvenstvenom kolu, u svibnju 2017. godine, postigao sam u posljednjoj minuti pogodak za 2:2 na gostovanju kod Boaviste u Portu. Bio je to moj debi, prvi pogodak za Benficu i vjerovao sam da ću u novoj sezoni dobiti priliku. Ali, dogodile su se neke promjene i komplikacije s menadžerima, predložili su mi da igram za drugu momčad, to sam prihvatio i u nekoliko sam godina odigrao 100 utakmica za B momčad Benfice. Stalno sam se nadao pozivu za prvu momčad, ali nisam ga dobio. Oni su se, kao i većina klubova, počeli oslanjati na mlade igrače iz svoje škole, pa su se u tom razdoblju, uz ostale, pojavili Ruben Dias i Ferro. A ja sam ostao u drugoj momčadi...
Jeste li razmišljali o odlasku na posudbu?
- Naravno. Međutim, nismo se dogovorili. Benfica je, naime, željela da idem na posudbu u neki portugalski klub, a moja je opcija bila posudba izvan Portugala jer nisam želio ići u klubove koje je Benfica predložila. I nismo pronašli zajednički jezik, pa sam ostao u drugoj momčadi do kraja ugovora. I sad sam se, eto, vratio u Hrvatsku.
Gledajući iz ove perspektive, je li vam sad žao što ste tako rano otišli iz Dinama?
- Ne bih žalio ni za čime jer sam stekao veliko iskustvo, igrao sam i trenirao s vrhunskim igračima, smatram da sam itekako napredovao u tih šest portugalskih godina. Tko zna što bi bilo da sam ostao u Maksimiru, sve bi se drukčije rasplelo, možda bih bio bolji nego što jesam, možda bih napravio veću karijeru, a možda bih “potonuo”. Ali, ne želim gledati u prošlost, taj pogled u retrovizor je nevažan i usmjerio sam se prema budućnosti. Pokušavam svakoga novog dana biti bolji nego što sam bio dan ranije.
Pred vama je gradski derbi, na Veliku subotu igrate baš protiv “svog” Dinama?
- Da, protiv kluba u kojem sam proveo više od deset godina u svim omladinskim kategorijama. Ne znam kako bih opisao osjećaje, to mi je valjda najdraža utakmica koju mogu igrati! Sad sam igrač Lokomotive i dat ću sve od sebe za pobjedu svoje momčadi, ti bi nam bodovi strahovito mnogo značili u borbi za plasman u Europu. Nije ta Europa imperativ, ali ukaže li se prilika, pokušat ćemo je iskoristiti. A za to nam je potreban dobar rezultat protiv Dinama i vjerujem da ga, uz dašak sreće, možemo ostvariti - kaže Kalaica.