Marin Šotiček projurio je kraj Riječana, njegova kontra za njih je bila nezaustavljiva, pogotkom u sudačkoj nadoknadi za 3:1 potvrdio je pobjedu Lokomotive. Robert Mudražija je načeo Bijele s Kvarnera, a Šotiček, koji će u rujnu imati 20. rođendan, dokrajčio ih je s dva gola.
Kako se osjeća dan kasnije, pitali smo ga.
- Super. Nema boljeg osjećaja nego kad zabijete dva pogotka Rijeci i riješite utakmicu - kazao nam je odlično raspoloženi napadač Lokosa.
Jeste li proslavili?
- Malo. Nisam puno. Nisam mogao spavati, zato sam kratko izašao s dečkima, ali nismo bili dugo - kao da se opravdava, a opravdavati se ne treba jer nakon velikih pobjeda, za Lokomotivu je to svakako protiv Rijeke, i najveći profesionalci znaju si dati oduška.
- Pogoci Rijeci su moji najznačajniji u HNL-u. Išli smo na pobjedu, trebamo izboriti Europu, sve dajemo za taj cilj. Dobro je izgledalo. Vidjeli smo odmah od početka utakmice da ih možemo stisnuti, da nisu ne znam što. To se potvrdilo. U jednom trenutku smo se malo povukli i čekali prilike za protunapade.
Prvi pogodak dao je u 43. minuti, drugi u šestoj minuti sudačke nadoknade.
- Kod prvog gola, za naše vodstvo 2:0, bio je ubačaj, Smakaj je išao pucati, pričekao sam, znao sam otprilike gdje će lopta ići i samo sam je pospremio. Drugi je bila moja najdraža situacija, bio sam na širokom prostoru, u takvim prilikama biram gdje idem. U tome sam najbolji.
Navijači Lokomotive su u pravilu i navijači Dinama, kad ste zabijali skandiralo se maksimirskom klubu. Jeste li i vi dinamovac?
- Prije svega navijam za svoj klub za koji igram. Naravno, i za Dinamo sam također ove sezone...
Pomogli ste Dinamu?
- Jesmo, uzeli smo im ranije u sezoni pet bodova, a sad smo im vratili - nasmijao se Marin.
Jesu li dinamovci čestitali?
- Ako mislite na igrače Dinama - nisu. Nisam ni s kime od njih posebno dobar, ali čujem od drugih ljudi sve pohvale. Moji prijatelji su dinamovci. Oni me sad hvale...
Kome dajete veće šanse za naslov prvaka, Dinamu ili Rijeci?
- Dinamu. Zato što godinama osvajaju titule. Mislim da će to dobro privesti kraju. Na Rujevici će derbi biti neizvjestan. U prognozu rezultata samog tog susreta neću ulaziti. Rijeka će morati za pobjedu biti bolja nego protiv nas.
Olakšala vam je da je dobijete svojom lošom igrom?
- Je.
Svladali ste sve tri vodeće momčadi. Kako to?
- Jako dobro treniramo i radimo. To nam se isplati na utakmicama, vidimo da možemo.
S 19 godina mogu se rješavati utakmice u HNL-u?
- Može se igrati, naravno, samo je potreban kontinuitet utakmica i sve dođe na svoje. Najteži je prelazak iz juniorskog u seniorski nogomet jer to je sasvim drugačije. Treba ti vremena da se privikneš, no kako vrijeme ide sve to je lakše i lakše... Meni je sad puno jednostavnije je već imam lijep broj nastupa. Debitirao sam prošle sezone.
Šotiček je rođen 18. rujna 2004. godine u Novom Mestu u Sloveniji, ali samo zato što je mama tamo završila u bolnici.
- Hrvat sam, u Sloveniji sam rođen, ali nisam tamo živio. Roditelji mi žive kraj Ozlja, doma sam napravio i prve igračke korake. Sa šest godina počeo sam u Zrinskom iz Ozlja. Nakon tri-četiri godine prešao sam u Vinogradar, da bih s 12 došao u Lokomotivu. Od tada sam na Kajzerici.
Je li vas otac odveo na nogomet ili ste sami bili zaluđeni loptom?
- Ma zaluđen sam bio nogometom, htio sam da me tata prijavi što se mojom srećom i dogodilo. Roditelji nemaju veze sa sportom u profesionalnom smislu.
Na koga ste talent?
- Možda na tatu, on se kao mlađi bavio trčanjem, a volio je igrati nogomet... Ne mogu se više sjetiti tko me prepoznao iz Lokomotive.
Imate uzora?
- Imam, dakako, to je Neymar. Volim njegov stil nogometa, obožavam ga gledati. Nije napravio karijeru kakvu su mnogi očekivali, nije kao Lionel Messi, ali meni je vrhunski.
Jeste li najbrži u Lokomotivi ili...
- Jesam, zapravo Fabijan Krivak i ja smo najbrži. Tu smo negdje, kad bismo se utrkivali, bilo bi gusto. Ne znam koja mi je najveće brzina, nosimo GPS, ali ne govore mi to...
Hrvatskoj itekako nedostaje brzih napadača...
- Eh, znam to - nasmijao se Marin.
Lokomotiva je peta na tablici s 47 bodova, četvrti Osijek ima jedan bod više, slijedi u subotu izravan okršaj u Opus Areni. Tko će u Konferencijsku ligu?
- Ima još utakmica do kraja, puno je bodova u igri, ne mora odluka biti u Osijeku. Mislim da ćemo mi izboriti Europu. Zašto to mislim? Puno i teško treniramo, vjerujemo u sebe i dajemo sto posto. Pogotovo u takvim utakmicama.
Silvijo Čabraja ima teške treninge?
- Ima, ima...
Mislite da trenirate jače nego ostali u HNL-u?
- Sigurno. To se najviše očituje u trkačkim treninzima. Trčimo s loptom, ali puno trčimo. Na utakmici se osjećamo moćni, vidimo da možemo. To je rezultat takvih treninga. U susretu s Rijekom osjetio sam da smo spremniji i moćniji od njih. To se vidi kad uđete u utakmicu. U Osijeku očekujem gust dvoboj, ali mi ćemo dati sve što imamo i uvjeren sam da smo sposobni dobiti. Ako ćemo biti pravi.
Koja vam je najdraža pozicija?
- Lijevi krilo. Iako igram s obje noge, no na lijevoj strani imam više prakse nego na desnoj. To igram cijeli život.
Na čemu posebno radite?
- Na šutu. Na završnici.
Volite driblati.
- I na tome radim.
Odigrali ste dvije utakmice za mladu reprezentaciju. Kakve su ambicije u karijeri?
- Imam ambicije, dakako. Moje su dvije velike želje - liga Petice i hrvatska A reprezentacija. Jednog dana. To mi je san. Barcelona mi je posebno drag klub.
Zbog Neymara?
- Tako je, ali i zbog Messija. Iako je sad u krizi nije me poljuljalo, i dalje navijam za Barcu.
To što ste rođeni u Sloveniji ne daje šansu Slovencima da vas otmu?
- Ne, ne, ne može to. Međutim, imam još dosta puta do hrvatske A reprezentacije.