Siromašan je i poprilično slab bio dvoboj Osijeka i Hajduka. Toliko da ga je teško počastiti epitetom derbija, jer ono što su akteri pokazali na tepihu Opus Arene nije bilo dostojno derbija, a ni takvoga travnjaka.
U prvih pola sata nogometa zapravo nije bilo. Svjedočili smo nečemu što bi se moglo opisati kao sparing trening dviju momčadi prema unaprijed dogovorenom scenariju u kojem će jedni i drugi vježbati kako da ne napadnu visoko, odnosno kako da se pozicijski postavljaju na sredini i paze da netko ne bi slučajno složio napadačku akciju, odigrao kontru, opalio na gol...
Dakle, izostalo je sve ono zbog čega se na utakmice inače dolazi. Jedino iznenađenje u početnim sastavima bilo je izostavljanje Kristijana Lovrića iz Osijekovih udarnih 11, no Zoran Zekić je dan ranije rekao da je Lovrić upitan, ali ne znamo iz kojih razloga. Od početka je krenuo Enis Čokaj, pa je Osijek zaigrao s tri ‘‘šestice‘‘ u vezi i Petrom Pušićem na krilu, ali vidjelo se da to nije njegova pozicija.
Izostao visoki presing
Uglavnom, slabi su bili i Osijek i Hajduk. Iz osječke perspektive treba zabrinuti činjenica da se u igri nije vidjelo puno pomaka u odnosu na slabo drugo poluvrijeme protiv Rudeša. Očekivalo se da će Osijek na domaćem travnjaku od prve minute nametnuti visoki presing, pogotovo ako se u obzir uzmu silni izostanci kod Hajduka, ali to je izostalo. Na žalost po domaće, uvelike se ponovilo prvo poluvrijeme jesenskog dvoboja ovih suparnika na Opus Areni. Ne znamo je li Zekić igračima naložio oprezniji pristup i ako jest, zašto je to učinio, ali Osijek je bio prilično neambiciozan i počeo je igrati tek nakon što je prvi strijelac lige Ramon Mierez izjednačio svojim jubilarnim 50. golom za Osijek, devetim ove sezone.
Što god bilo, još se jednom pokazalo da takav pristup ne donosi golove, a onda ni bodove. Odlične role uobičajeno neumornog, ratnički raspoloženog i agresivnog Miereza i Darka Nejašmića, u ovom trenutku najbolje ‘‘šestice‘‘ HNL-a, koji je kontrolirao ne samo Osijek, nego utakmicu, bile su premalo da bi Osijek ozbiljnije zaprijetio gostima.
Uz njih valja izdvojiti i Roka Jurišića s kojim je Osijek, čini se, riješio problem lijevog defenzivnog boka s time što je Roko jako dobar i prema naprijed, ali u ovom susretu to nije došlo do izražaja, jer je ispred njega na krilu bio Pušić kojemu to nije izvorna pozicija i koji ga je svojim kretnjama, onako kako je naučio na poziciji veznog igrača, često zatvarao.
Standardno dobri bili su Andre Duarte i Slavko Bralić, ali je potpuno izostao doprinos Domagoja Bukvića, koji je definitivno u ozbiljnoj krizi i daleko od forme s početka sezone, kao i Naila Omerovića te Čokaja. Na Čokaju se vidi da je izvan ritma natjecateljskih utakmica i da je tek stigao u Osijek, ali Zekić će s ostalima imati što raditi i o čemu razgovarati.
‘‘Zvijer‘‘ Mierez
Na kraju, zbog propuštene prigode Miereza u zadnjoj minuti domaći mogu čak i žaliti za pobjedom. Još jednom se pokazalo koliko je ‘‘El Toro‘‘ važan za Osijek. Kakva je to zvijer od igrača. Opet je bio rastrčan, razigran, agresivan, nije mu sviran čisti prekršaj Filipa Uremovića na 17 metara od gola, ponovno je ‘‘istukao‘‘ sve protivničke igrače i sjajno reagirao kod gola, prevarivši Dinu Mikanovića, a ne Uremovića kako smo napisali u izvještaju, ali je prečesto ostajao usamljen.
U svakom slučaju, puno je posla pred Zekićem. Hajduk, pak, nije pokazao gard šampiona, pogotovo jer je, unatoč silnim izostancima, Karoglan ipak na raspolaganju imao, za HNL prilike, respektabilan sastav. I za kraj, suđenje. Ostaje nejasno zašto VAR sudac Fran Jović kod gola Hajduka nije pozvao Igora Pajača da se sam uvjeri je li Filip Krovinović prije gola loptu primirio rukom ili prsima. Situacija je prilično dvojbena. Također, Jović je trebao Pajaču ponuditi priliku i da pogleda je li Mikanović za lakat u glavu Jurišić možda ipak zaslužio crveni karton.