Bilo je puno povuci-potegni priče krajem prošle godine. Lindon Selahi nije želio ili to njegov agent nije htio, svejedno, produžiti profesionalni ugovor s Rijekom. Klub s Rujevice je reagirao kako je i logično današnjim taktikama pritiska na igrače. Selahi je završio izvan kadra, s realnom perspektivom da će do kraja ove natjecateljske sezone biti gledatelj.
No, naposljetku je pronađeno najbolje rješenje za sve strane u priči. Rijeka je produžila igrača do 2025. godine, što joj daje puno prostora da ga igrački još “oplodi” i to kako na terenu, tako i u izlaznom transferu. Selahi je dobio mir i vjerojatno poboljšane ugovorne stavke (visina odštete?), a stručni stožer na čelu s trenerom Željkom Sopićem je zaradio iznimno važnog aktera u povratku u rujevičku momčad.
Čitač odnosa
Kako sve to izgleda na travnjaku, u dinamikama borbe za prvo mjesto, može se zaključiti i iz rezultata, i iz igara. I to Rijekinih i samog igrača. Ne treba biti doktor nogometa da bi se shvatilo kako je Lindon Selahi poseban igrač u kompoziciji riječke momčadi. Njegove vrline su da je taktički vrlo jasan i discipliniran, ima tehničku potkovanost i uz to visoku dozu agresivnosti.
Selahi jako dobro čita odnose na terenu, pa se vrlo mudro pozicionira i u defenzivnom bloku, ali i u napadačkom segmentu kad je formacija visoko. Zato je dobar na odbijene i tzv. druge lopte, te time jača pritisak na suparnika, zna opaliti s distance ili odgoditi napad kvalitetnim “polaganjem” lopte na bok.
Selahi nakon povratka igra bolje nego prije, djelomice i zato što ga je kritična faza statusa u Rijeci podsjetila kako je za igrača najljepše igrati utakmice i biti važan akter na terenu. Tom spontanom iskoraku zrelosti sasvim sigurno treba pridodati i neka tehničko-taktička poklapanja u aktualnoj Rijeci. Naime, da se primijetiti kako je momčad čvršća kad je uz Selahija pozicioniran Hodža. Kad su ispred njega Pašalić, Fruk, Janković i Pjaca, onda Selahi mora žešće trošiti energiju u defenzivi. Nije da ta četvorica znalaca ne odrađuju povratnu igru, ali njima ipak to nije bazna vokacija, pa se nerijetko suparnici brže priključe kontranapadu. Kad je Hodža na terenu, neovisno igrao na poziciji “šestice” ili “osmice”, njegova rastrčanost i sklonost defenzivnoj tranziciji logičnije dolazi do izražaja.
Ozljeda Jankovića
Pritom, vidljivo je otkako se ozlijedio Janković, trener Sopić u težim dvobojima Hodžu ipak pozicionira deset-petnaest metara niže (za 4-2-3-1), a u tzv. lakšim inercijama (ofenzivne) igre dopušta Hodži višu pozicioniranost (za 4-1-4-1). No, vidljivo je bilo i prošlog vikenda protiv Osijeka, gdje se izvrsno ubacivao u završnicu, da je Hodža imao brži “povratak” u blok, nego ostali ofenzivniji vezni.
To što Hodža ima trkačku moć i taktičku inteligenciju da se brzo mijenja iz “šestice” u “osmicu” i obratno očito je izvor novog momenta u igri Rijeke. Uvjerljiv je dojam da je to dijelom rasteretilo Selahija, a razigralo Hodžu, te da u tandemu jedan drugoga čine boljim.