Sve lako predvidljivo se još lakše dogodilo. Kako smo prije više dana najavljivali, Bruno Marić više nije predsjednik Sudačke komisije HNS-a. Službeno priopćenje kazuje da je podnio ostavku iz osobnih razloga. I to za manje od 24 sata od presice na kojoj ni izbliza nije djelovao kao čovjek koji bi mogao napustiti čelnu sudačku poziciju. Štoviše, njegov gard odavao je sasvim drugi stav.
Bilo je prilično jednostavno predvidjeti i prije nego se rasplamsala afera s javnom objavom audio snimaka iz VAR soba, kako će Bruno Marić teško prebroditi erupciju nezadovoljstva sudačkim izdanjima. Ona se, također lako predvidljivo, zahuktala u fazi kad je postalo definitivno jasno da će borba za vrh lige biti neizvjesnost do posljednjeg sučevog zvižduka u sezoni. Što god je neizvjesno u natjecanjima HNL-a, odmah se pale lampice oko sudačkih pitanja, ili preciznije rečeno favoriziranja. To je stanje svijesti u domaćem natjecanju gotovo pa od početka povijesti HNL-a. Jedini izuzetak je prvo prvenstvo u prvih pola godine 1992. godine, kada je nogomet bio sporedan društveni faktor u teškoj zbilji ratnih događanja...
Bilo je jasno što se sprema
Kada je nekoliko čelnika prvoligaških klubova, koji su u nekompatibilnom statusu članova Izvršnog odbora HNS-a, javno počelo kritizirati suđenje bilo je jasno da se sprema promjena šefa sudačke komisije. Iza kulisa više takvih članova nogometne Vlade, koji su klupski pozicionirani, otvoreno su negodovali kako im se sudi. No, glasnogovorničku poziciju zauzeli su čelnik Gorice Nenad Črnko i osobito negativan prema sucima čelnik Lokomotive Božidar Šikić.
Potonji je u tom smislu bio još žešći u srijedu. Činjenica da predsjednik Marijan Kustić nije zaustavio, a kamoli osudio takve istupe, suprotne Kodeksu ponašanja HNS-a, samo je osnaživala glasine kako se spremaju promjene. Uostalom, jedan od viđenijih članova IO HNS-a je u povjerenju ukazivao “da se nešto kuha”. Drugim riječima Bruni Mariću je već i prije ovih VAR audio objava bilo predodređeno kako više nema podršku IO HNS-a. Ako bismo sadržajno to definirali, bilo je to uskraćenje podrške “najutjecajnijih čelnika klubova”.
Službeno zajedničko priopćenje Rijeke, Dinama, Lokomotive, Gorice, Varaždina i Slavena Belupa bjelodano ukazuje na taj scenarij. Dakle, čim je ispunjen cilj odstupanjem predsjednika sudačke komisije, hajdemo svi sve zaboraviti i stati u zaštitu istim sucima i komisiji. Osim što je to potvrda da je Marić žrtvovan da bi se kao primirilo eruptirajuće nezadovoljstvo zbog neravnopravnih odnosa u domaćem nogometu, djeluje groteskno i tijek re-pozicioniranja. Oni koji su javno i žestoko prozivali suce proteklo vrijeme, sada lobiraju kod klubova da ih se zaštiti, te pozivaju HNS (sami sebe!) da u tom pravcu poduzima nužne korake. O tempora o mores...
Nema utjecaja
Dok je Hajduk već dugo na drugoj strani tih suprotstavljenih odnosa, a potpisnici zajedničkog priopćenja očito na njega adresiraju optužbe “narušavanja integriteta natjecanja, i stvaranja neprihvatljivog i neprijateljskog ozračja koje može negativno utjecati na kvalitetu i atmosferu u našem sportu i društvu u cjelini”, Istra 1961, Osijek i Rudeš, više-manje distanciraju se od opredjeljivanja za neku stranu te načelno promiču potrebu više reda i pravno reguliranih odnosa. Što zapravo odaje, pogotovo u slučaju Istre i Rudeša, da su svjesni da njihov glas nema utjecaja i tretirani su kao statisti u “geopolitičkim i inim borbama” unutar nogometa.
Dok su odnosi unutar upravljanja domaćim nogometom ovako definirani, sasvim je irelevantno tko će biti šef sudaca. Niti jedna od promjena te očito mnogim akterima strateški važne pozicije, nije donijela strukturalne promjene i posljedično poboljšavanje sudačkog pitanja. Upravo zato što o sucima odlučuju oni kojima trebaju dijeliti pravdu. Kao što o načinu vođenja nogometa i sudbini HNL-a odlučuje jedan dio klupskih čelnika, a ostali klubovi se tim odlukama moraju povinovati.
Sve je to nakaradno i zato nogometni (sudački) sustav puca odmah čim se zgužva borba za vrh, Europu ili ostanak, jer su interesni pritisci kontinuirani. Tko je jači i bliži stolu odluka, lakše ostvaruje te pritiske. I naravno, generira nezadovoljstva drugih, sumnje, teorije o urotama i kontinuitet rascjepa unutar nogometnog (društvenog) prostora. Organizirana kaotičnost se tako samo nastavlja, unatoč promjeni još jednog (sudačkog) aktera…