LOKOMOTIVA-ISTRA 2:1 (Rožman 10', Marić 35'/ Roce 82')
LOKOMOTIVA (4-1-4-1): Zagorac - Karačić (od 23. Kolinger), Majstorović, Rrahmani, Rožman - Šunjić - Grezda (od 76. Bočkaj), Halilović, Ivanušec, Doležal - Marić (od 68. Majer).
Trener: Tomislav Ivković.
ISTRA 1961 (3-4-3): Iveša - Mitrevski, Georgiev, Bertoša - Miloš - (od 7. Kelmendi), Stepčić , Paracki, Mario Lucio - Gržan (od 59. Bouhna), Solomon, Collins (od 79. Roce).
Trener: Goran Tomić.
Sudac: Tihomir Pejin (Donji Miholjac) 5. Pomoćnici: Stolnik i Šarić. Četvrti sudac: Cestarić. Delegat: Glavina.
Strijelci: 1:0 - Rožman (10), 2:0 - Marić (35), 2:1 - Roce (82)
Žuti kartoni: Halilović (55 - prigovor), Bouhna (85 - simuliranje), Stepčić (90 - prigovor)
Crveni kartoni:
Jaka jesenska zagrebačka kiša i natopljen travnjak nisu zaustavili Lokomotivu i Istru 1961 da odigraju dobru utakmicu. Iako su ostavili dobar dojam, napadačka sterilnost koštala je Puljane nastavka niza, koji je sada na tri kola bez pobjede. Sve do suparničkog šesnaesterca gosti su bili dobri, no sve do posljednjeg dijela utakmice u kaznenom prostoru Lokomotive bili su vrlo rijetko viđeni. Lokomotiva je to iskoristila i upisala četvrtu pobjedu u zadnjih pet kola te zabetonirala petu poziciju na ljestvici.
Nijedna od deset dosadašnjih utakmica Lokomotive kao domaćina i Istre 1961 kao gosta nije završila neodlučenim rezultatom, nije ni jučerašnja 11. Plavo-bijeli su upisali devetu pobjedu u utakmici koju je odlično taktički sa svojim stručnim stožerom pripremio Tomislav Ivković. Reakcije njegovih igrača nakon svake i najmanje pogreške suparnika bila je ubojita. Već nakon 35 minuta Lokosi su vodili sa 2:0 i to vodstvo dobrom igrom držali sve do 82. Dogodio se pad kod Zagrepčana u posljednjih pola sata, uzrokovan i dobrim potezima Gorana Tomića koji je u igru ubacio Abdelhakima Bouhnu i Gorana Rocu, s kojima su se Puljani jako digli. No bilo je prekasno, jedan gol su zabili, do drugog, vrijednog boda, ipak nisu stigli.
Siniša Rožman će danas proslaviti 26. rođendan, a bolji poklon, koji si je sam darovao, nije mogao ni poželjeti. Lijevi bek Lokomotive odigrao je odličnu utakmicu čija je kruna bio krasan pogodak glavom, njegov prvi u prvoligaškoj karijeri koja je počela ove sezone. Imali su Puljani i prije i poslije primljenog gola dosta loptu u svom posjedu, no problem je bio u tome što uglavnom nisu znali što s njom napraviti. Do kraja prvog dijela Lokosi su udvostručili vodstvo drugim ovosezonskim ligaškim pogotkom svog kapetana Mirka Marića.
U 47. minuti Vanja Iveša spasio je goste, Tibor Halilović proigrao je Marića, ali je iskusni vratar gostiju odlično reagirao, kao i u 58. minuti nakon udarca Rožmana. Bilo je nekoliko krasnih podvaljivanja petom Valentina Stepčića i Marija Lucija, no ne i opasnosti za Danijela Zagorca. Na drugoj strani je zato zaiskrilo, 18 godina stariji i 20-ak centimetara viši vratar Iveša jako se naljutio na Erosa Grezdu, ali sve je ipak ostalo samo na međusobnim prijetnjama.
Komornu atmosferu na praznim tribinama u Kranjčevićevoj ulici remetilo je petnaestak navijača gostiju. Demoni su hladnoću pokušavali pobijediti svojim pjevačkim umijećem, no kako se utakmica približavala kraju pjesme su zamijenjene glasnim kritikama Tomićevim igračima, što ih je, čini se, malo trgnulo. Nova Tomićeva izmjena bila je pun pogodak. Goran Roce, 30-godišnji rođeni Puljanin, smanjio je zaostatak svojim 20. HNL-golom u dresu Istre 1961 samo tri minute nakon što je ušao s klupe. Nakon pogreške Zagorca u 90. minuti imali su gosti dobru priliku za izjednačenje, no indirekt nisu najbolje izveli, udarac Riste Mitrevskog završio je u bloku.
I onda na kraju utakmice show suca Tihomira Pejina, koji je izazvao bijes Puljana. Nakon nekoliko neobičnih odluka, zadnju opasnu akciju za izjednačenje u kojoj je napadački sudjelovao i Iveša, prekinuo je dosudivši nepravilno izvođenje auta. Potom kao da nije mogao dočekati završiti svoju neuvjerljivu arbitražnu predstavu pa je kraj odsvirao deset sekundi prije isteka predviđene tri minute nadoknade koju je kao sudac sam odredio…
-------------------------------------------------------------------
INTER - CIBALIA 1:0
ZAPREŠIĆ ŠRC Zaprešić Gledatelja: 100. Sudac: Mario Zebec (Varaždin) 6. Pomoćnici: Berger i Mandir. Četvrti sudac: Vučemilović-Šimunović. Delegat: Gjajić.
STRIJELCI: 1:0 - Puljić (76)
INTER (4-2-3-1): Čović 6 - Bosec 6, Filipović 6,5, Komorski 6,5, Mesfin 5,5 (od 46. Čeliković 6) - Šarić 6, Mazalović 6 - Ottochian 5,5, Blažević 5,5, Kolar 5 (od 46. Mamut 6,5) - Puljić 7 (od 90. Brlečić -). Trener: Toplak 6,5
CIBALIA (5-3-2): Matković 6 - Karačić 6, Zgrablić 6, Jerbić 6, Tomašević 5,5, Šare 5,5 (od 82. Čuljak -) - Baša 6,5, Crnčević 5,5 (od 80. Mlakić -), Mijoković 6, Mišić 5,5 (od 84. Dabro -) - Šimunac 5. Trener: Mršić 6
---------------------------------------------------------------------------------
Zacrtano - ostvareno. Inter je silno priželjkivao tri boda kojima bi se odlijepio od Cibalije, ali put do njih bio je jako, jako težak i iscrpljujući. Na kraju je Mršićevu “pirju” ipak uspio riješiti najbolji igrač Žutih ove sezone Jakov Puljić.
Najave su bile borbene, no na terenu su Žuti ispočetka naglo zašutjeli. Interova ultimativna potjera za trijumfom pala je već nakon 5. minute kada je Blažević nakon akcije Mesfina gađao preko grede. Uslijedio je period igre u kojem je Cibalia postala - Inter. Mršić je, naime, postavkom igre silno iznenadio Toplakove trupe; svojevrsna Špacina “pirja”, formacijski postavljena u 5-4-1 potpuno je otupila Inter, a Vinkovčanima dala, doslovce, krila. Pogotovo na desnoj strani, gdje su u suradnji Crnčevića i Baše stizale brojne opasnosti.
Inter se na terenu potpuno izgubio, vezna linija bila je posve inferiorna u odnosu na goste, koji su upravo na sredini travnjaka temeljili svoje ambicije. Koje, očito, nisu bile male. Inter je, naime, bio posve bezopasan, pa čak i izgubljen u prvome dijelu: veza u “hendikepu”, napad odsječen i bezopasan, a obrana s barem dvije sekunde “delaya” u odnosu na opasne, ali ipak nekonkretne pokušaje vinkovačkog napada. “Nula” na poluvremenu bila je blagoslov za domaćina...
No Toplak je u tih 45 minuta shvatio lekciju. Zajapureno se spustio u svlačionicu, možda je stradao i koji fen, ne znamo, ali znamo da je s dvije logične izmjene (vadio nevidljivog Kolara i premda ofenzivno dobrog, ali defenzivno propusnog Mesfina za Mamuta i Čelikovića), s kojima je promijenio ritam utakmice. “Pirja” je popustila, a Inter je postajao sve bolji, što je rodilo dvije prilike u pet minuta, više nego u cijelom dotadašnjem dijelu utakmice. Ali, i taj ho-ruk trajao je tek desetak minuta, nakon čega se utakmica vratila na “početne postavke”.
Cibalia se držala Mršićeve jasnog, ali logičnog, pragmatičnog djelovanja, koji je rađao povremene (polu)prilike, pa i najveću na utakmici - onu Šimunca u 70. kada je s deset metara ušao u priliku, ali je i zapucao preko gola - dok je Inter opet napao u posljednjih 15 minuta što mu se napokon i isplatilo. Bosec je sjajnim centaršutom pokazao zašto ga Toplak trpi, Mamut se pokazuje kao glavno oružje, pred kojima mora strepjeti i dosad zabetonirani Kolar, dok je Puljić još jednom dokazao svoju vrijednost. Pobjeda je sjajna vijest za Žute, koji su ostvarili zacrtano, i to u utakmici u kojoj su, ruku na srce, bili prilično skromni. I to je zapravo najbolje što se događa, jer dodana vrijednost momčadi svakako je činjenica da pobjeđuje i kada igra slabo. (T. Juranović)