Prošao je Hajduk rumunjski Iasi, položio je Marijan Pušnik prvi test na klupi Bijelih. Teže od očekivanoga, mora se priznati. Uz puno muke, strepnje i emotivnog pražnjenja.
- Jeste li se odmorili nakon Iasija? - upitali smo Pušnika.
- Nije bilo vremena za odmor. Sastanci, analize... umor stiže nakon nekoliko dana. Otišao sam u grad na pizzu i pivo, to mi je jedini odmor - odgovorio je Pušnik.
Dobro raspoloženje nije napustilo Pušnika unatoč nizu velikih kritika na igru Hajduka. Kada se kaže da su Bijeli prošli teže od očekivanog, taj dojam o lakšem dijelu posla na Poljudu stvoren je na temelju dominacije Bijelih u drugom poluvremenu dvoboja u Rumunjskoj. Zato se stekao dojam da će Hajduk na Poljudu lakše s Iasijem nego u Rumunjskoj.
- Imali smo kontrolu igre do primljenog pogotka, a onda su nastali problemi - započeo je Pušnik analizu poljudske pobjede i igre protiv Iasija.
Franck Ohandza
- Za primljeni zgoditak nemam što reći. Toliko pogrešaka u nizu, totalna neozbiljnost. Nitko ne ulazi u blok, naši stoperi blokiraju vratara koji ne vidi ni suparnika ni loptu. Puno je njih koji nisu radili svoj posao.
Previše je pogrešaka u igri, premalo kreacije. Hajduk za sada nije kažnjen rezultatom, ali previše se poklona dijelilo suparnicima u tri početne utakmice. Kako podići igru, kako eliminirati pogreške?
- Nema alibija, svjestan sam svega što se događa. Nismo ni u Vinkovcima igrali neku bajnu utakmicu iako smo pobijedili. Međutim, ako se pored ovakve igre skupljaju bodovi i prolaz u Europi, to me raduje. I trebalo bi nam pružiti optimizam da možemo puno, puno više. Smatram da igrači ne znaju svoje limite. Treba imati snage, a mi snage imamo što je osnova. Istina, nogomet je igra s loptom, ali kada uz snagu koju posjedujemo, igrači promjene navike, Hajduk će napredovati. Znam, teško i sporo će ići promjene. Mi se mučimo s dodavanjem lopte na nekoliko metara. Ne znam, možda mi je bolje šutjeti o tome, nego sve reći. Kazat će ljudi da opet idem s kritikom na omladinsku školu, na sve što je bilo prije. Međutim, ja vidim da je pola igrača taktički neobrazovano.
Brzo je Pušnik shvatio problem koji je mučio i njegove prethodnike, jer prečesto se zadnjih godina događalo da Bijeli zakažu na punom Poljudu.
- Umjesto da budu radosni, oni se stisnu. Da imam mogućnost, ja bih obukao kopačke i zaigrao. Privilegij je igrati u takvom ambijentu, još ne mogu shvatiti zašto se blokiraju na Poljudu.
Kako razbiti tu psihološku blokadu?
- Promjenama. Pojedinci ne znaju koliko su na rubu da ispadnu iz momčadi. Oni misle da su standardni, da su heroji, da ih nitko ne može maknuti, ali vrlo brzo će ih se maknuti.
Na koga pojedinačno mislite? Kojim igračima niste zadovoljni?
- Vidjet ćete. Nikome ne prijetim, ali na sastanku sam argumentirano sve izrekao rezultatima trčanja, pokazateljima govora tijela. Sve ćete brzo vidjeti.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!