Špekulacije o prodaji Istre 1961 svakim su danom sve konkretnije. Još prije pola godine iz nogometnih krugova u Zagrebu moglo se čuti kako je američki fond, vlasnik 63% pulskog prvoligaša (37% Grad), spreman izići iz vlasničke strukture. Ono što se tada sporadično kuloarski komentiralo, proteklih je mjesec-dva dana intenzivirano informacijama da više interesenata razgovara (i) o cijeni kluba s Gloverom i njegovim partnerima, te razmatra njegovu kupovinu.
To je poprilično jasan znak da se oko vlasništva Istre 1961 doista nešto počelo događati. Temeljem (do)sadašnjih ponašanja američkih vlasnika te teze dobivaju na snazi. S obzirom na odnose u klubu i oko njega, vijesti o mogućoj promjeni vlasništva su postale nada da bi se aktualna siva situacija mogla uskoro promijeniti…
Michael Glover, izvršni direktor i predvodnik sedam dioničara spomenutog fonda, posljednjih se mjeseci rijetko pojavljivao na Drosini. Imao je, kažu u klubu, operativni zahvat, a i otac mu je teško bolestan. No, kada bi i došao u Pulu, nije uživo pogledao ovosezonske utakmice. Za mnoge je to značilo kako želi izbjeći doživljaj negativne atmosfere koja se skandiranjima i negodovanjima na račun vlasnika i uprave duže vrijeme manifestira na tribinama Drosine.
Michael Glover
Glover je bio u Novoj Gorici 2. rujna, gdje je pogledao Istru 1961 na trokut-turniru povodom 70 godina tamošnjeg slovenskog prvoligaša. Sve vrijeme od proljeća, kada je pukao odnos Glovera i sportskog direktora Igora Žikovića, potom od ljeta kada (barem načelno) na stadionu nema više Gloverova pomoćnika Seada Karaselimovića, uprava funkcionira u krnjem timu. Cjelokupna operativa praktično je na leđima klupskog pravnika Darka Podnara, zapravo Gloverova izvršitelja poslovnih zadataka. Takva struktura upravljanja, naravno, nije ozbiljna za jednog prvoligaša, pa je logično da se u Istri 1961 gomilaju problemi organizacijske, tehničke i potom financijske prirode. Oni se javno najviše prepoznaju na lošijim rezultatima prve momčadi, ali su to zapravo posljedice spomenutog načina vođenja kluba. Istra 1961 je na tehnički nelogičan način od lipnja do kraja kolovoza promijenila gotovo tri četvrtine kadra prve momčadi. U tom masovnom ulazu-izlazu igrača, taman da su odreda pogođeni kadrovi, iluzorno je očekivati da bi se momčad mogla razigrati prije 2-3 mjeseca zajedničkog rada…
Vidljivo posustajali
Taj natjecateljski dio se može vremenom kako-tako uravnotežiti. Istra 1961 definitivno ima momčad za ostanak, jer konkurencija donjeg dijela nije joj nadmoćna kvalitetom. No, vjerojatno jest drugim faktorima. Primjerice, redovnijim plaćanjem, posljedično boljom radnom atmosferom, prisutnošću članova uprave u svakodnevici i komunikacijom s igračima, logičnijom selekcijom i slično. U Istri 1961 prošle je sezone to temeljno funkcioniranje kako tako djelovalo. Momčad je bila stabilnog kadra veći dio sezone, pa je unatoč kadrovskim turbulencijama (tri promjene trenera, raskid sa sportskim direktorom…) naposljetku osvojeno solidno šesto mjesto. Upravo je taj sada izostali temeljni i logični način djelovanja u klupskoj svakodnevici pokazatelj da se aktualna američka priča ispuhala te da vlasnici žele prodati klub. Vidljivo je da su posustali, nema više nikakvog entuzijazma i motivacije da se oživi pozitivna radna i ina atmosfera. Pored toga, manjak ljudi i aktivnosti na rješavanju tekućih problema dodatno sugerira da aktualni vlasnici više neće ulagati te da traže najbezbolniji način kako iz te priče izići. Iz okružja gradske uprave dopiru već duže glasovi nezadovoljstva stanjem kluba i, što je najvažnije, nejasnom mu perspektivom. U tom kontekstu, kako se neslužbeno odaje, Grad je tražio da se američki vlasnici jasno definiraju hoće li dalje ulagati ili ako neće neka prodaju klub nekome tko to želi i može činiti…
Kako je izvjesno da su Amerikanci odlučili prodati Istru 1961 sada dolazimo do ključnog pitanja, ima li konkretnih interesenata za kupnju većinskog paketa dionica. Neslužbeno kolaju informacije da takvih ima, da su već razgovarali s aktualnim vlasnicima, ali da prije konkretnih pregovaranja o eventualnoj kupoprodaji Amerikanci moraju formalizirati cijenu. Koliko ona može realno iznositi? To je u poslu uvijek relativno.
Korektan stav Miletića
Tko prodaje može tražiti cijenu koju hoće, druga je stvar koliko može dobiti, odnosno koliko će netko ponuditi. Nedavno je na Gradskom vijeću Pule, u točci rasprave o poslovanju kluba, a potaknut brojnim kritičkim pa i paušalnim osvrtima vijećnika, gradonačelnik Boris Miletić pozvao sve na više respekta nekome tko je došao u Pulu i investirao u klub 40-ak milijuna kuna u dvije i pol godine. I to je korektan stav Miletića, jer bez obzira na sve propuste koji su imali, ti su ljudi investirali svoj novac kao nitko prije njih, te svoje greške plaćaju vlastitim kapitalom.
No, spasili su 2015. godine klub od stečaja, kao što je to učinio i prethodnik im Ščeglov 2010. godine. Sada su, međutim, stvari drugačije i iluzorno je očekivati da bi za Istru 1961 mogli dobiti ono što su platili. Što oni sigurno i znaju. Kakvo je točno poslovno stanje kluba znaju vlasnici. Ipak, trenutno je Istra 1961 okovana negativnom atmosferom koja podsjeća na kraj 2014. godine, kada je postalo jasno da ondašnji vlasnik, Rus Mihail Ščeglov više neće ulagati u klub. Do dolaska Amerikanaca u lipnju 2015. godine, Istra 1961 je praktično preživljavala od utakmice do utakmice, hraneći se nadom kako će se pojaviti novi vlasnik.
Takvim životarenjem bi se moglo definirati i aktualno stanje, ali više kao posljedica zrakopraznog prostora između vlasništva koje je u odlasku te neizvjesnosti tko bi ga i kada nadomjestio. Jer po klupskim izvješćima Istra 1961 financijski nije u velikim problemima, te se po stavu uprave ukupni dug kreće oko 600 tisuća eura. Upravo zato bi bilo najlogičnije da Amerikanci pronađu kupca čim prije i tako ostvare povoljniju cijenu u odnosu one koja će daljnjim gomilanjem problema i obveza samo padati. Za klub je pak presudno da se stabilizira čim prije i krene u spašavanje prvoligaškog statusa. Potom bi se (opet) moglo planirati bližu i dalju perspektivu razvoja kluba…
To je, dakako, teorija. U praksi (uvijek) ostaje najvažnijim pitanje tko će, nakon Ščeglova (2010.) i Gloverove grupe (2015.), uložiti nužne milijune i zapravo (opet) spasiti prvoligaški projekt Istra 1961. Tek nakon toga može opet zaživjeti nada da bi treći privatni vlasnik imao znanja i uvjeta napraviti značajniji iskorak organizacije kluba, infrastrukture i naposljetku rezultata...