Eduardo se nije vratio u Dinamo. Ako nas pitate, možda je i bolje tako. Jer ako mu je Dinamo nudio 750 tisuća eura, s bonusima koji bi vjerojatno dostigli milijun eura, a Dudu je tražio tih milijun eura fiksno, onda je valjda svima sve jasno.
Priča je bila zasnovana, možda to ružno zvuči, ali na - nezdravim odnosima. Jer ako se Dinamo i Eduardo nisu mogli naći u tih “varijabilnih 250 tisuća eura”, onda je logično da niti jedna strana zapravo nije htjela povratak bivšeg hrvatskog reprezentativca! Samo što to nitko nije želio javno kazati. Niti je Dinamo želio u eter pustiti rečenicu “ne treba nam Eduardo”, niti je Dudu htio kazati “ne bih se vratio u Dinamo”.
Pa se zakotrljala priča da se nisu dogovorili. Idemo pogledati realno. Da su Modri tako jako željeli njegov povratak, onda im ne bi bio problem dati mu tih 250 tisuća eura više jer je za pojačanja ove zime osigurano, barem smo tako saznali, oko pet milijuna eura. Isto se tako zna da je Dudu u karijeri itekako zaradio i da mu tih 250 tisuća eura vjerojatno nije pitanje života i smrti niti će mu nedostajati u osiguranju egzistencije jer ju je već osigurao. Konačno, s bonusima koje mu je Dinamo nudio vjerojatno bi ih i skupio. Ili su se mogle ove dvije strane naći na recimo 900 tisuća eura fiksno, ili 850...
Koliko smo shvatili, Dinamo više neće vraćati bivše nogometaše u veteranskim godinama; to ne želi niti trener Petev, kojem je misija etablirati mlade dečke, s čime je već počeo. S druge strane, Eduardo zna da bi njegov povratak izmamio ogromna očekivanja, znate kako je to kada su u pitanju takvi igrači.
Zna Dudu i kakav je nogometni narod u Hrvatskoj; ako ne bi zabio na nekoliko utakmica, počele bi kritike. Lako je moguće da bi s nekoliko utakmica u kojima bi golgeterski postio izgubio sav kredibilitet koji je zaslužio svojim negdašnjim igrama u plavom dresu. Zato je zaista ovako najbolje; Eduardo ostaje Dinamovim navijačima u uspomeni kao sjajan strijelac, a Dinamo može tražiti neko novo napadačko pojačanje.