Ukupno ih je više od 1,3 milijarde, a nogometom ih se bavi više od 25 milijuna. Sretni dobitnik lutrije s glavnom nagradom “prvi Kinez u Prvoj HNL” postao je Boyuan Feng, 22-godišnjak rođen u Nanjingu, novi napadač Rudeša. Najmnogoljudnija svjetska država napokon je dala svog predstavnika u hrvatskom nogometu.
Srce prepuno emocija
- Za mene je to velika stvar, srce mi je prepuno emocija i presretan sam što sam postao prvi igrač iz Kine u Hrvatskoj. U Europu sam došao učiti, jer znam koliko su ovdje igrači nogometno talentirani. Jako sam uzbuđen što sam ovdje - priča Feng na kineskom uz pomoć prevoditelja Jonathana Žuraja na hrvatski, jer engleski ne priča dobro.
U Rudeš je stigao iz kineskog prvoligaša Liaoninga na posudbu do kraja sezone. Ove je godine u dresu kluba iz Shenyanga odradio četiri utakmice, skupivši ukupno 65 minuta u kineskoj Super ligi. Kako je uopće došlo do transfera?
- Iskreno, ni sam ne znam detalje, kao igrač vrlo malo mislim o tome. Time se bave ljudi koji brinu o mojoj karijeri. Znam da su se Liaoning i Rudeš dogovorili, a moj je menadžer bio zadovoljan što sam dobio priliku da zaigram u Europi.
Je li uopće čuo za Hrvatsku prije nego što je došao u Rudeš?
- Kako ne, znao sam za Hrvatsku zbog nogometnih zvijezdi. Prije svih Mandžukić i Modrić, a i Jelavić koji igra u Kini je sjajan igrač.
Nije prvi put u Europi, trenirao je svojevremeno kratko u Srbiji, ali nije se dulje zadržao. Rođen je u Nanjingu, igrao u Shenyangu, gradovima s oko 8 milijuna žitelja. Je li se uspio priviknuti na puno manji Zagreb?
- Osjeća se velika razlika, apsolutno. U Kini sam naviknuo na brži tempo života, ovdje je sve puno opuštenije i mirnije. Da, sviđa mi se i u Zagrebu, iako se još privikavam.
Obitelj i prijatelji su daleko, ne zna ni jezik. Osjeća li usamljeno?
- Da, dosta mi je teško živjeti sam. Čujem se sa svojima preko mobitela, ali nije to - to. Nemam u Zagrebu s kime razgovarati, ali nema veze. Došao sam tu napredovati, tako da te stvari jednostavno moram pretrpjeti.
Što radi u slobodno vrijeme?
- Nemam puno toga za raditi, ograničeni su mi resursi, jezik je dosta velik problem. Igram nogomet na PlayStationu, uživam u šetnjama. Odem ponekad i do kineskog restorana.
Dobro, kako si...
Kako su ga primili novi suigrači u Rudešu, ljudi iz kluba?
- Lijepo su me prihvatili, osjećam se stvarno ugodno, atmosfera je dobra.
Zbog nepoznavanja jezika moram još pohvatati neke stvari, ali nema nikakvih loših vibracija.
Je li uspio naučiti koju riječ hrvatskog jezika?
- Dobro, kako si... Eto, nekoliko riječi sam uspio pohvatati.
Koje su glavne razlike u treniranju u Kini i Europi? Što kaže na rad španjolskog stručnjaka Inakija Alonsa pod kojim radi nekoliko tjedana?
- Treninzi su u Hrvatskoj bolji, kvalitetniji. I taktička strana i rad na fizičkoj kondiciji, oba ta segmenta su intenzivnija i bolje organizirana nego u Kini.
Prošle nedjelje utakmicu s Dinamom na Maksimiru odgledao je s klupe. Uz osmijeh je kazao kako ne bi uspoređivao kvalitetu nogometa u Kini i Hrvatskoj, kao ni Liaoninga i Rudeša. Svaka država ima drugačije nogometne kriterije, kaže...
- Počeo sam igrati nogomet kao dijete s prijateljima, a negdje nakon desete godine nogomet mi je postao sve. U Zagreb sam stigao 28. kolovoza, vjerujem da ću ovdje istinski napredovati.
Visok, ali brz i okretan
Očekuje li u nedjelju protiv Istre 1961 možda svoj debitantski nastup u Prvoj HNL?
- Osjećam da nisam spreman sto posto, ali nadam se prilici i ako me trener pošalje na travnjak, dat ću sve od sebe. No za sada nije još toliko bitno da igram, jer, kažem, nisam maksimalno spreman.
Prema nekim studijama, prosječna visina muškaraca u Kini je oko 170 centimetara. Boyuan Feng daleko je iznad prosjeka, 189 centimetara njegova je visina. Koje su mu glavne igračke vrline?
- Iako sam visok, dosta sam okretan, što mi je sigurno prednost. Izdržljiv sam u duelima, s obzirom na visinu jako sam brz. Što se toga tiče, za sebe se ne bojim.
Feng je napadač, ima li zacrtan neki cilj, koliko bi golova volio zabiti ove sezone?
- Stvarno nisam o tome razmišljao. Došao sam tu ponajprije vježbati i učiti. Ako uspijem zabiti koji gol bilo bi izvanredno, bio bih jako sretan, bio bi to bonus, no to mi nije među prioritetima. Puno mi je važniji rezultat cijele momčadi.
Gdje se u budućnosti vidi Boyuan Feng, koja mu je konačna ambicija?
- Cilj mi je ući u kinesku reprezentaciju i u njoj ostaviti dublji trag te uz pomoć toga doći u neke slavnije europske klubove. San mi je europska Liga prvaka, vidjet ćemo hoće li mi se san i ostvariti... - zaključio je simpatični Feng.