Vrlo dobre predstave u HNL-u, važan doprinos vodećoj poziciji Rijeke, sve je to razlog što se potiče načelna rasprava o reprezentativnom statusu Franka Andrijaševića. Tema je zapravo lajtmotiv Vatrenih otkako je od 1994. godine u natjecateljskom pogonu. Hrvatska je, naime, pretežito sastavljena od igrača koji uspješno igraju u inozemstvu, a u čemu, srećom, ne oskudijevamo. U protekla dva desetljeća, naravno, pojavljivalo se niz igrača koji su se znatno isticali u HNL-u ali je njima, sukladno većem broju afirmiranih “inozemaca”, bilo teško izboriti poziciju u reprezentaciji. Slične situacije se, logično, događaju oko Andrijaševića, uz aktualne teze kako bi ga izbornik trebao pozvati u idućim akcijama.
Kakve su realne šanse za ofenzivnog igrača Rijeke?
Upravo to, ofenzivni igrač, ključni je opis za procjenu treba li Andrijašević u ovom trenutku reprezentativnom taboru. Naime, više od načelnog pitanja treba li ga temeljem zavidne forme u HNL-u pozvati među Vatrene, umjesnije je pitati kojeg bi od dosadašnjih kandidata za ofenzivi red reprezentacije Ante Čačić izostavio u korist Andrijaševića. Stasiti Splićanin (25 i pol godina) igra na poziciji ofenzivnog veznog iza prvog napadača. Kolokvijalno se to naziva polušpicom ili “trequartistom”. Andrijašević u sustavu Rijeke (4-2-3-1) može odigrati i na centarforu, ali i kao druga špica. Hrvatska (i) pod Čačićem igra pretežno u 4-2-3-1.
Na stranu iste brojke, dinamika igre je drugačija nego Kekova. Za te četiri prednje ofenzivne pozicije kandidati su Mandžukić, N. Kalinić, Kramarić, Perišić, Pjaca, Čop, Brozović, Rakitić i Kovačić. U krugu kandidata je i Rog čija je situacija u Napoliju specifična (malo igra) pa ga, uvjetno rečeno, možemo izuzeti iz analize. I bez njega Ante Čačić ima na raspolaganju devet igrača za četiri mjesta. Njihovi učinci u Primeri, Bundesligi, Serie A, svakako su pokazatelj kvalitete, jer se događaju u nemjerljivo zahtjevnijim natjecanjima i višim ritmovima nogometa u odnosu na HNL.
To, naravno, ne znači da Franko Andrijašević ne bi mogao igrati za reprezentaciju jer su, uostalom, svi navedeni igrači, osim Rakitića i Perišića, Vatreni postali iz HNL-a. Vjerojatno je da bi mu bilo i lakše igrati s našim top igračima. Vjerojatno je i to da bi u skoroj perspektivi Andrijašević mogao dobiti važne inozemne ponude, a onda steći i dodatni plus rejtingu u kontekstu reprezentacije, dakako uz potvrdu učinka u težoj konkurenciji. No, suština je da sada ne raspravljamo može li trenutno najbolji igrač HNL-a igrati u reprezentaciji, nego kojeg bi kandidata trebalo izostaviti.
Chile vs Croatia 1-1 Gol de Franko Andrijasevic...
Za poziciju devetke imamo dva europski etablirana igrača, Mandžukića i Nikolu Kalinića. Za poziciju ofenzivnog veznog iza devetke kandidati su prije svih Rakitić (pretežno igrao) i Kramarić, a znali su to igrati i Kovačić i Brozović. U Juventusu drže da će im Pjaca odlično doći i kao trequartista. U slučaju opcije 4-4-2 (4-4-1-1), sa tzv. drugom špicom, odličnim se u reprezentaciji (i Bundesligi) pokazuje Kramarić. Dakle, iz svega je vidljivo kako je Hrvatska odlično pokrivena na ofenzivnim pozicijama. Andrijašević igra u izvrsnoj formi u HNL-u, ali i spomenuti reprezentativci su izvrsni u europskim klubovima. I to već duže vrijeme...
U kontekstu, primjerice, Ukrajine i natjecateljskog drila objektivno su oni, do daljnjeg, u prednosti. No, kad su u pitanju provjere u prijateljskim ogledima, kakva će biti ona u Estoniji, poziv Andrijaševića bio bi logičan. Dio standardnih Vatrenih otpast će za to gostovanje, ali će reprezentacija biti još dovoljno kompetitivna, pogotovo u odnosu na konkurenciju u Kini, da bi se ključnog igrača Rijeke vidjelo na djelu s jačim suigračima. I kontra uvijek žilavog domaćina. Takva informacija bila bi korisna i za Čačića i za igrača.