Nema tome dugo, govorimo o proljeću 2014. godine, da je Olympiacos monotono gomilanje trofeja u grčkoj ligi napokon začinio jednim spektakularnim iskorakom u Europi. Stigli su tada “crveno-bijeli” na prag četvrtfinala Lige prvaka, u prvom dvoboju na svojem Karaiskaki stadionu nokautirali su Man. United sa 2-0, samo kako bi se u uzvratu na Old Traffordu raspali pred naletima Robina van Persieja i ubrzo nestali u mračnom tunelu.
Prošle godine u ovo vrijeme momčad se potpuno pogubila, od Lige prvaka oprostila se već u 3. pretkolu porazom protiv Hapoela iz Beer Sheve.
Da Rijeka prije desetak dana nije uletjela u zonu turbulentnog leta, Olympiacos bi joj danas dolazio kao suparnik po mjeri. Ugled trofejnog bastiona, šampionske navike igrača, žestoki dvanaesti igrač na tribinama, sve bi to bila samo impresivna kulisa, dok bi sadržaj govorio o momčadi koja je izgubila prepoznatljivu fizionomiju i tek treba pronaći svoj novi identitet.
Pokažimo to plastično na primjeru Marka Marina, jednog od najskupljih nomada europskog nogometa. Nakon što je bez značajnijeg uspjeha probao u Gladbachu, Werderu, Chelseaju, Sevilli, Fiorentini i Trabzonu, bivši se njemački reprezentativac zimus skrasio u Pireju i oko njega trener Besnik Hasi sada pokušava izgraditi novu momčad. Djeluje li vam to kao pametan ili ipak pretenciozan, da ne kažemo baš samoubilački plan?
Olympiacos je u prethodnom kvalifikacijskom kolu preskočio Partizan, iako je u uzvratu djelovao šuplje i meč je lako mogao otići na stranu beogradske momčadi. Protiv Rijeke bi mu i takvo izdanje, međutim, moglo biti dovoljno jer ovo nije lanjska, šampionska Rijeka. Primjećuje riječki novinarski bard Orlando Rivetti da je Keku protiv Dinama nedostajalo lanjskih 38 golova (Andrijašević 16, Bezjak i Gavranović po 11) plus 17 asista Vešovića i Ristovskog. U prijevodu, Kek je još jednom osuđen “kemijati”, što ne izgleda obećavajuće u trenutku kada se klubu smiješi jackpot vrijedan 15-ak milijuna eura...