Prije 50 godina sve je počelo s Marijanom Čerčekom! Popularni Čera igrao je prvu utakmicu za seniorski sastav Dinama. Zamislite, prvu utakmicu i odmah je ušao u povijest... Rijetko se događa.
- Do tada sam igrao za juniore. A onda sam u najvažnijoj utakmici zaigrao za seniore. Dobra priča, zar ne? Kad se danas sjetim te utakmice, padnu mi na pamet ove stvari; bio sam oduševljen što sam bio među prvih jedanaest te da mi je to bila prva utakmica za seniore, da sam igrao tako veliku utakmicu, te da mi se dogodilo da sam čak slučajno zabio gol!
Da, Marijan Čerček i dan-danas, na pragu 69. godine voli se zezati, uvijek je bi duhovit tip. Kad kaže da je “zabio slučajno”, ne smijete mu vjerovati. Jer nije bilo slučajno...
- U juniorima sam bio naviknut zabijati golove, stalno sam zabijao. Meni je to bilo normalno. Pa kad sam ga zabio Leedsu, kad je Maksimir “poludio”, kad su svi stajali na nogama, pljeskali, navijali, ja sam se osjećao onako, kak vam velim, normalno. Pa, kad stalno zabijaš. onda je to jednostavno takav osjećaj, lopta je u mreži, idemo na centar...
Marijan Čerček
Dobro se sjeća akcije nakon kojeg je zabio pogodak...
- Je, akcija mi još “pleše” u glavi. Po desnoj strani su kombinirali Rudi Belin i Denijal Pirić. Pirić je centrirao, Zambata je “povukao na prvu stativu” Jackieja Charltona, a ja sam čekao da lopta sve preskoči i dođe do mene, uletio sam i glavom poslao loptu u gornji lijevi kut.
Priča nam Čerček da ipak, naravno, nije bilo slučajno...
- U juniorima sam imao centarfora, Marijana Novaka, bio je visok, stalno se ubacivao na prvu stativu. Ja sam se tu šmucao iza njega, jer se uvijek dogodilo - nešto. Da lopta prođe, da preskoči Novaka i protivničku obrani, da se odbije. Tako da sam se protiv Leedsa iza Zambija šmucao isto kao iz Novaka. I da, lopta je došla do mene. Samo sam pratio Zambija...
Otkrio je tajnu pogotka koji je kasnije donio najveći Dinamov uspjeh u njegovoj povijesti.
- To da se šmucam iza centarfora naučio me pokojni Đalma Marković. Uvijek je govorio: “Mali, lopta te ne može iznenaditi, ako si pravi golgeter, uvijek moraš računati da će lopta doći do tebe, prije ili kasnije.” Tako da sam ja uvijek računao da će lopta proći kroz protivničku obranu. Da, nikad neću zaboraviti Đalmu koji mi je stalno šaptao: “Čera, računaj na grešku obrane, uvijek se dogodi, nema savršene.” Svaka čast Đalmi, pokoj mu duši i laka mu naša hrvatska zemlja. Naučio me mnogo, pa njemu zahvaljujem zbog toga gola koji sam zabio Leedsu - kazao nam je Marijan Čerček.
Drugi pogodak na toj utakmici za konačnih 2:0, zabio je Krasnodar Rora.
- Joj, baš je lijepo što ste se sjetili današnjeg datuma. Kad se god sjetim te utakmice, bude mi toplo oko srca. Inače, znam da mi prije te prve utakmice nismo previše poznavali momčad Leedsa. Znali smo samo za Jackieja Charltona i Paula Reaneyja, koji su bili reprezentativci kad je godinu prije Engleska bila prvak svijeta. Međutim, nismo se plašili Leedsa, ali da su bili nepoznanica - jesu. Do tada i nismo imali utakmice s Englezima - priča nam Rora.
Naravno, trebalo je evocirati uspomenu na taj njegov pogodak, koji je stigao nakon onog Marijana Čerčeka.
- Znate zašto je taj gol bio poseban? Zabio sam ga desnom nogom, a ljevak sam, ljevica je radila bolje. Inače, moja je obveza bila probijati i stvarati šanse za naše centarfore, Slavena Zambatu i Marijana Novaka kad je igrao. A protiv Leedsa sam eto, zabio. Zabio sam ga na klasičan način, bila je to školska akcija. Prvo sam odigrao Zambatu na desnoj strani, on je probio obranu Leedsa na boku, ja sam utrčao na prvu stativu. Lopta mi je došla onako fino, na visini od metra... Tada sam je fino spakirao u prvi kut. To je bilo to, 2:0, Maksimir je slavio, mi smo svi jedan drugome trčali u zagrljaj - prisjetio se slavnog dana slavni Dinamov nogometaš.