U nedjelju će se odigrati specifično finale Lige prvaka. Prije svega zato što se od četvrtfinala do finala igralo unutar turnirskog sustava, s jednom utakmicom. Posljedice pandemije dovele su do svih mogućih presedana, koje su se do prije 5 mjeseci činili znanstvenom fantastikom. Turnir osmorice je izvanredna mjera spašavanja natjecanja od kojeg živi UEFA i klubovi sudionici. No, natjecateljski se pokazalo da je ovakva formula prilično zanimljiva i za ona vremena kada će teret koronavirusa biti prošlost.
UEFA, naravno, ne može tek tako promijeniti tradiciju 27 godina iznimno lukrativnog formata Lige prvaka. No, sukladno inicijativi FIFA-e, koja ovakav format turnira (sa 24 kluba) priprema za Klupsko SP, neka pozitivna iskustva iz Lisabona svakako će trebati razmotriti. Pogotovo što bi turnir, da je moglo biti gledatelja, bio izuzetno atraktivan... Ovaj presedan faktor ponudio je i neke neočekivane epiloge. Prije svega prvi put ulaz u finale za Paris SG, klub koji postoji tek 50 godina, iako je opće uvjerenje da je aktualni PSG zapravo “novi klub” od 2011. Tada je prebogata obitelj iz Katara odlučila preuzeti klub i ne pitajući koliko to košta, odlučila pokazati svijetu svoju moć. Kad govorimo o “to”, mislimo i na cijenu kluba, i na cijenu igrača koji se smatraju nužnim za trofeje, ali i na sve cijene koje treba platiti da se ostvari maksimum natjecateljskih dometa.
Presedan je i to da je u finale došla momčad koja je pet mjeseci bila bez natjecanja. Jedan od razloga što se dogodilo neočekivano za PSG, koji je do prije par dana očajavao da neće imati Mbappea, a koji se čudesno oporavio, jest i format turnira. Struka smatra da je igra na jednu utakmicu drugačije dinamike za suparnike u odnosu na dvije, doma - gostovanje. Tada su kvalitetnije momčadi ipak u prednosti...
Nakon Atalante napisao sam da momčad koja ima Neymara i Mbappea jednostavno mora misliti na finale i konačnu pobjedu. Prvu u povijesti. To se sada otvara kao opcija. No, suparnik je definitivno najteži. Ne zato što ima bolje pojedince, nego zbog činjenice da je Bayern simbol kolektivnog duha, reda, organizacije, stabilnosti. Flick je jake individualce maestralno posložio u homogenu momčad i složnu grupu. Lewandowski i Gnabry su ono ‘nešto više’ u tom stroju. Kao i svaki stroj, tako i Bayernov može otići u ‘tilt’ ako se nešto nepredviđeno dogodi. Paris SG ima takve pojedince koji to mogu isprovocirati upravo zato jer su nepredvidljivi, i igraju više na talent i nadahnuće.
Bayern je kao klub bogat i glamurozan, te simbol njemačke organizacije, pragmatičnosti i učinkovitosti. Drugačiji je to mentalitet u odnosu na trgovačku priču iz PSG-a i Katara. Koja će od tih filozofija i dva različita svijeta života i nogometa slaviti europsko prijestolje teško je prognozirati. Ovo je ipak presedan turnir, nogomet i finale.