Najbolje su to opisale jedne talijanske novine naslovom “Hrvatski harakiri u St. Etienneu”. Umjesto euforije, radosti i sreće, kolone kockastih majica i dresova napuštale su Geoffroy Guichard pognutih glava, što se kaže, od 100 glasa glasa čuti nije. A sve je bilo čudesno do te 86. minute, rezultat i atmosfera na tribinama, simbioza hrvatske moći i ponosa na tu moć.
No, tada se počela ostvarivati zlokobna prijetnja najavljena nekoliko dana prije kada se poput požara počela širiti informacija da će najekstremniji dijelovi navijača Hajduka udruženi s fanovima St. Etiennea učiniti sve za prekid utakmice.
U Parizu bez logistike
Zbog zaštite privatnosti svih informatora u SN rekonstrukciji događanja od tog saznanja do događaja, koji će uslijediti, imena sugovornika neće biti navođena, ali svi su oni uvelike pomogli da se približi dojam kako to zaista funkcionira u surovom navijačkom svijetu.
- Znam da ti se neće svidjeti, ali sve je točno. U Parizu ništa nije pokušavano jer se nije znalo kakvo će biti osiguranje i nismo imali logistiku. Kako je osiguranje na Euru nula, a u St. Etienneu imamo svoje vjerne saveznike, sasvim sam siguran da će plan uspjeti.
Ovo je bio odgovor jednog jako informiranog u problematiku još u utorak, a u petak se pokazao dobrim crnim prorokom. Dok se glavni trg tresao od hrvatskih budnica, a ljudi bježali iz grada, dvije legende hrvatskog navijačkog pokreta Mirko Blažević Bayro i Tomislav Abičić sjede za stolom, jedan je u majici Croatia 1998., iz te čudesne godine, a drugi kaže - “do finala nas ovaj put neće zaustaviti”. No, uskoro će se odnekud pojaviti još dva poznata lica u društvu četiri navijača St. Etiennea i počinje zanimljiv razgovor. Vodio se na engleskom, pa ćemo dio prenijeti baš u originalu.
- Tražite suvenirnicu, ali toga ovdje nema. Ovo je industrijski grad i turisti ovdje ne dolaze. Jedini suveniri su oni kluba St. Etiennea jer ovo je nogometni grad, a mi smo strah i trepet za navijače ostalih francuskih klubova. Naš Kop je jači od onog Liverpoola - pojašnjavao je lik u zelenoj majici, koji se predstavio kao dio skupine Magic Fans, navijača najtrofejnijeg francuskog kluba, koji nije bio prvak od 1981.
Čujem da imate goste iz Splita? - pitanje je našeg poznanika.
- Ne smijem reći odakle su, ali navijaju za Hajduk. Družili smo se, roštiljali, odigrali utakmicu i sutra ćemo opet, ali prije toga moramo prekinuti današnju utakmicu. Naš je zadatak bio opskrbiti ih bakljama, nešto im je zapelo na granici, pa moramo pomoći.
Uopće nisu slavili
U tom trenutku svi su se pretvorili u uho, pa radi autentičnosti prelazimo na engleski.
- How many firesticks you give to croatian supporters? (Koliko baklji ste dali hrvatskim navijačima?)
- Twenty or twenty five (Dvadeset ili dvadeset pet.) - mirno odgovara Francuz, koji će se kasnije uredno pojaviti na Kopu, odnosno sjevernoj tribini stadiona gdje će se neredi dogoditi.
- Joke? (Šala, ti se šališ.)
- No, I am very serious. (Ne, ja sam jako ozbiljan.)
- Mislim da ipak nećete uspjeti - bio je zaključni odgovor s hrvatske strane, dok je Francuz završio sa:
- We will see! (Vidjet ćemo.)
Idemo sada na stadion. Namjerno smo razmijenili novinarsku akreditaciju za ulaznicu na tribini da sve bude viđeno izbliza. Kontrola na ulazu? Dvije su, ali vrlo površne. Tko hoće nešto unijeti skriveno u hlačama, može bez problema.
- Ma kakva bomba, mogao se unijeti bestrzajni top! - komentirao je netko duhovitiji i veliki minus francuskim organizatorima ne može se ne evidentirati. Oni su ujedno bili i posljednji u lancu koji su mogli spriječiti neželjeni scenarij koji se vrlo brzo moglo nazrijeti.
Dok su prvi redovi diktirali pjesmu, grupica od dvadesetak uglavnom neobilježenih je nekoliko puta pokušala započeti ono “ajmo, ajmo, ustaše”. Naišli su na zid u vidu višekratnih gromoglasnih zvižduka i taj plan nije uspio. No, sve oči su sada uprte u njih, te uključujemo nove svjedoke.
Stali smo pokraj njih jer je bila gužva, čim su bez obilježja lako ih je detektirati, pogotovo kada su počeli s neprimjernim povicima - otkriva dvojac koji je bio jako znatiželjan ostavši do kraja na istome mjestu da bi onda svjedočio uživo trenutku kada su zapaljene prve baklje i bačene na teren, tada iza vrata na kojima je bio češki vratar.
- Već tijekom utakmice neki od njih počeli su mijenjati majice, uskoro i stavljati kapuljače, a potpuno su nam se razotkrili kada je Hrvatska dala prvi gol, jer nitko od njih nije slavio, dok je, primjerice, jedan skoro cijelu utakmicu čučao i sjedio uopće ne prateći što se dogodilo.
A onda slijedi i završni trenutak koji naši sugovornici opisuju ovako:
- Odjednom su dvojica stala u sredinu, a ostali su ih okružili te su iz hlača počeli vaditi baklje i topovske udare a netko je još sa strane priupitao: “Što misliš, hoćemo li uspjeti pogoditi nekog redara ili žandarmeriju u glavu?” Kada su izvadili i podijelili baklje, počeli su ih paliti i bacati na teren, a sve ostalo mogao je vidjeti i ostatak stadiona.
Dvojac sljedećim dodatkom svemu ovome u potpunosti razotkriva da je ovo bila pomno planirana akcija koja je propustom mnogih koji su je mogli spriječiti ili zaustaviti provedena u djelo.
- Kada bi bacili svoju baklju svaki od njih bi se brzo udaljio, odnosno utopio u masi te ih je jako teško bilo pronaći, tako da je veliko pitanje s kim su se događale nasumične tučnjave na tribinama.
Francuska ispomoć
U tom trenutku mogao se dogoditi i veliki stampedo, koji je mogao pregaziti djecu koje je bilo dosta na tribini gdje su hrvatski navijači bili najbrojniji, a redarska služba i francuska policija nisu se željeli previše miješati i njihova intervencija u tom trenutku nije bila dovoljna da bi spriječila ružan dojam kakav su o Hrvatskoj huliganski ispadi u St. Etienneu poslali u svijet.
- Mene je zaista sram svega ovoga što se dogodilo i kada bi nas izbacili s Europskog prvenstva to uopće ne bi bilo nezasluženo. Zar bi zaista trebala pasti nečija glava da se mi konačno opametimo. Želio sam sina povesti na utakmicu, ali sva sreća da se to nije dogodilo i dobro ću razmisliti kada ću to sljedeći put napraviti - kazao je jedan iskusni navijač iz Rovinja koji je također otkrio vrlo zanimljive informacije.
- Tijekom prvog poluvremena našao sam se na tribini s Francuzima kojih je bilo pet ili šest i ugodno smo pričali i družili se. Jest, da mi je bilo čudno što su došli na ovu utakmicu, ali to nije ništa prema onome što se dogodilo u drugom poluvremenu. Kako sam tijekom utakmice uvijek nervozan, pušim mnogo cigareta, ali redari su me stalno upozoravali da je to zabranjeno i pokušavali me onemogućiti. Međutim, negdje oko 75. minute počeli su dolaziti novi francuski navijači, njih desetak, svi u crnim ili majicama St. Etiennea, a nekoliko njih također je držalo cigaretu, međutim njih nitko nije upozoravao na to. Bilo mi je sumnjivo, baš kao i kada su oko 80. minute iza vrata izašla tri kordona francuske žandarmerije. Odmah sam pomislio da i oni imaju dojavu o nekim neredima, a ubrzo će se potvrditi da je sve bila istina. Francuski navijači pokraj mene odjednom su promijenili stil ponašanja, više nitko nije bio spreman za razgovor i svi su stali kao da čekaju da ih netko napadne i da započne tučnjava. Uvjeren sam da je sve to bio dio plana kojem se kanila prekinuti ova utakmica - zaključio je još jedan sugovornik koji je uvelike pomogao da se razotkriju događanja sa sjeverne tribine, koja su bila brižljivo isplanirana i gotovo do kraja provedena u djelo. Gore bi bilo samo da je engleski sudac prekinuo utakmicu, ali ovako ovo sve više nema pretjeranog smisla.