Marko Livaja u tišini se vratio na San Siro, ali travnjak milanskog stadiona napustio je uzdignutih ruku. Samo najveći optimisti mogli su se nadati takvom epilogu dvoboja u kojem je veliki Inter vodio 3:1.
- Bez obzira što netko mislio, ali i nama je utakmica bila izuzetno važna. Tražili smo definitivni bijeg iz opasne zone, a talijanska liga je takva da nema respekta prema veličinama. Svatko ide na pobjedu, čak i kada se igra na San Siru. Istina, Inter je vodio 3:1, ali mi smo pokazali karakter. Pobjedom u Milanu osigurali smo opstanak i ostvarili cilj sezone. Do kraja imamo mirnu završnicu i to nam je najvažnije - naglasio je Livaja.
Utakmicu na San Siru pamtit će 19-godišnji Kaštelanin po odličnoj igri. Asistencija za prvi pogodak i izboreni jedanaesterac za drugi pogodak Atalante. Gosti iz Bergama dugo su bili podređeni suparnik na travnjaku, ali Livaja je bio njihov adut. Kada nisu znali kako preći centar, Livaja je nudio odgovor.
- Na mogu ja govoriti o svojim igrama, ali oni koji me stalno prate kažu da mi je to bila najbolja utakmica. Bolja i od one protiv Rome gdje sam postigao dva gola. Jasno je da sam zadovoljan. Kada kompletna momčad reagira kao što smo se mi postavili kod 1:3, onda nije teško pružiti kvalitetno izdanje. Nadam se da ću pravu minutažu dobiti i u subotu kontra Fiorentine. To će biti sjajna utakmica, jer Fiorentina je momčad koja teži napadačkoj igri. Pobjedom nad Interom rasterećeni smo i to je prilika za odličnu utakmicu. Osobno? Motiviran sam da pružim što bolje igre u dresu Atalante do kraja sezone.
Nismo Livaju slučajno upitali za osobne ambicije, jer hrvatski napadač posuđen je iz Intera u Atalantu. Prošle nedjelje na San Siru je pokazao zašto Inter ima razloga požaliti za posudbom. Je li Livaja ikada požalio zbog odlaska u Atalantu, jer Inter je u međuvremenu ostao bez ozlijeđenih Milita i Palacija.
- Ne može se vrijeme vratiti. Moj cilj je bio što više igrati. S te strane sam zadovoljan, odlazak u Atalantu je pun pogodak. Istina, imao sam u Interu odličnih trenutaka, ali kada sam odlazio svi su napadači bili zdravi.
U Interu je prošle jeseni zabio četiri gola igranjem u Europskoj ligi, ali sjedenje na klupi u Serie A bio je glavni razlog zašto je Livaja otišao na posudbu o kojoj se puno raspravlja i u talijanskom tisku proteklih dana. Optimisti će kazati, napokon je Livaja i na San Siru igrao prvenstvenu utakmicu od početka. Ali u dresu Atalante, a ne Intera. Kako su vas dočekali na San Siru u suparničkom dresu?
- Nemam posebnih impresija. Kratko sam razgovarao s trenerom Stramaccionijem. Rekao mi je “samo slušaj trenera”.
Zna se i na što se odnosila Stramaccionijeva poruka. Pred dva tjedna Livaja je zbog neposluha prema treneru Atalante Stefanu Colantuanu jednu utakmicu gledao s tribina. Isključio ga je trener iz konkurencije za dvoboj sa Sampdorijom. Ali, očito je kratko spoj brzo prevladan.
- To je prošlost, daleko iza mene. Ispričao sam se i treneru i suigračima. Možda sam i zbog toga detalja imao još veći motiv protiv Intera. Ne, nije mi posebni motiv bilo dokazivanje na San Siru. Ja se želim dokazivati u svakoj utakmici. S istim žarom igram i protiv Fiorentine i Intera.
Ipak je poseban gušt slaviti protiv momčadi koja vas je poslala na posudbu. Tim više što postoji mogućnost da se Livaja u Inter vrati već ovog ljeta. U Interu će ga čekati Mateo Kovačić, hrvatski reprezentativac koji je po mnogima bio jedan od najboljih u redovima Nerazzurra.
- Bio je silno razigran. Lakoćom osvajao prostor, dijelio lopte. Moram priznati, dopala mi se njegova igra.
Kovačić je godinu dana mlađi od Livaje, ali već je u A-reprezentaciji, dok Livaja koji privlači golemu pozornost talijanskih medija, igra za U-21 Nike Kovača. U toj reprezentaciji zabio je pogodak Švedskoj na zadnjoj utakmici u Rijeci krajem ožujka. Smatra li Livaja da bi trebao dobiti poziv i za A-reprezentaciju?
- Naučio sam da nema nametanja preko medija. Moja jedina zadaća je igrati i zabijati u Serie A. Ostalo će doći. Igram za mladu reprezentaciju i bitno mi je da se dobro osjećam u Atalanti. Budem li pravi u Serie A, onda se mogu nadati i većem dosegu od mlade reprezentacije. Svjestan sam da imam 19 godina, a Mandžukić, Olić, Eduardo i Jelavić igraju u velikim klubovima. Ne strahujem, bit će prostora i za mene.