Dobro se ponekad vratiti unatrag, godinu dana, recimo. Lani u ovo vrijeme Dinamo je bio “na raskrižju”. Nakon debakla u Ligi prvaka u Maksimiru nisu znali što bi. Zaustavili su isplate ugovora igračima, nisu bili načisto treba li prodati sve koji vrijede ili dovesti skupocjena pojačanja da bi se solidna momčad dodatno ojačala.
Gledajući s ovoga odstojanja, Dinamo je prošlog proljeća imao bolju momčad, jer bili su u njoj, uz većinu ovih igrača, Badelj, Vida i Tonel. Dinamo se lani odlučio na status quo, nije bilo velikih igračkih fluktuacija, ipak, dohvatio je Ligu prvaka.
A ova je zima počela najavama:
- Želimo dovesti stopera, napadača, lijevog beka i vratara. I to, želimo dovesti igrače koji su već dokazane vrijednosti, za koje možemo odmah tvrditi da će biti pojačanja!
Pričali su o tome svi, od Zdravka Mamića do Krune Jurčića, na kraju su došli samo Husejinović i Pamić. Igrači za koje zasad nitko ne može reći hoće li doista biti pojačanja. Ne, nije tendencija kritizirati rad Dinamova sportskog sektora, već podcrtati kako je teško dovesti veliko pojačanje. Almeida iz Kijeva bio je označen kao “taj” stoper, međutim, on nije želio doći u Dinamo. Za Portova napadača Klebera u igri je bila posudba, pa je i Dinamo ponudio tri i pol milijuna eura, na kraju niti on nije došao. Svi vratari s imenom i prezimenom, koje su Modri zvali, također se nisu odlučili na dolazak u Maksimir. Ili su bili preskupi, ili su oni rekli “ne”.
- Za Ligu prvaka ipak ćemo trebati nekoliko pojačanja. Zato prijelazni rok nikad nije gotov - zavapio je jučer ponovno Kruno Jurčić.
I dalje u Dinamu tragaju za “kapitalcima”, međutim, ne promijeni li se nešto iznenada idućih dana, Modri će u proljeće krenuti s momčadi kombiniranom od nekoliko iskusnih igrača te mladića iz svoje škole. Pohvalno je, naime, što je Dinamov plan B razvoj vlastitih igrača, a ne kupnja radi kupnje, raznih sumnjivih tipova za prevelike iznose, da bi se uprljale oči. Ako nema kapitalnog stopera, neka igraju Šimunović ili Jedvaj! Pamića i Husejinovića u ovu priču “kupnja radi kupnje” ne računamo, radi se o mladim i(li) jeftinim igračima, koji mogu u budućnosti donijeti financijsku korist, a nije nemoguće da u Dinamu i proigraju.
- Drago mi je zbog naših mladića, ali za rezultat u Ligi prvaka ipak nam trebaju iskusni igrači - ponavlja Jurčić, svjestan da je priča o razvoju mladih igrača uvijek dvosjekli mač.
Lijepo je “furati” po tom kolosijeku, međutim, paralelno razvijanje mladića u “ratnike” i ganjanje još jedne Lige prvaka, u kojoj nekoga treba i pobijediti, vrlo lako može završiti neuspjehom. Zato, bez obzira na toliki broj klinaca, koji su ozbiljno zakucali na vrata prve momčadi, Dinamo će morati pronaći način za dovođenje nekog “kapitalca”. Posudbe, velike odštete, igrači koji u jakim klubovima nisu u prvom planu, zasad nisu pogođena meta. O Južnoamerikancima u Dinamu sve je ionako rečeno. Nije, dakle, ostalo puno rješenja. Tek bivši hrvatski reprezentativci, naši igrači koji nisu uspjeli u Europi te igrači s “ovih prostora”, kojima je Dinamo bio i ostao pojam. I možda neki “Tonel”, igrač u tridesetima, koji bi u Dinamo došao isključivo zbog novca, zaraditi nešto pred kraj karijere. I još uz to bit će profesionalac, neozljeđivan i - pojačanje. Ali, takvoga nije lako naći.
U svakom slučaju, za početak, Dinamo trenutno ima plan i plan B. Ima i vremena za traženje velikog imena do ljeta, a na proljeće mogu igrati i mladi. Rekli bismo, dobra startna pozicija. A hoće li dolazak na cilj biti uspješan...