U ono vrijeme, kada je na Stari plac stigla u goste momčad njujorškog Cosmosa, naveliko reklamirana kao čudo iz Amerike, posebno predvođena fantastičnim Franzom Beckenbauerom, za navijače Hajduka bila je to mirakulozna predstava, s obzirom na to da su "bijeli" ostali bez uobičajenih europskih nastupa (1979./80., tek peti u prvenstvu Jugoslavije).
Tada su za Cosmos igrali renomirani internacionalci, uz nenadmašnog Beckenbauera, još Carlos Alberto, Rijsbergen, Bogičević, Van der Elst, Cabanas, Chinaglia i drugi, istina odreda igrači "over 30", koji su otišli u Ameriku zaraditi novac. Zbog toga su među navijačima Hajduka bila očekivanja lake pobjede, čak da će njihovom vrataru Hubertu Birkenmeieru (jedini bez nastupa za reprezentaciju) napuniti mrežu.
Dogodilo se da je Cosmos pobijedio "bijele" (1-0), čak su nadigrali momčad Hajduka, za koju su tada igrali reprezentativci braća Vujović, Primorac, Cukrov, Simović, Krstičević, Vulić, Šalov… Zato je domaća momčad ispraćena negodovanjem i zvižducima, koji su krenuli već od 60. minute. Iskusni profesionalci očitali su lekciju domaćinima, bez mnogo trke, preciznim proigravanjem, držali su "bijele", kako se to kaže, "u kolo", a prva zvijezda bio je Beckenbauer svojim okomitim proigravanjima, savršenom organizacijom. Jedini gol postigao je velemajstor golgeter Talijan Giorgio Chinaglia u 36. minuti.
Poslije utakmice trener Cosmosa, famozni stručnjak Hennes Weisweiler, očitao je pravu bukvicu "bijelima":
- Mi dva mjeseca nismo trenirali, slavili smo naslov prvaka, mislio sam da će nam biti teže. Ali Hajduk je igrao kao i svi Jugoslaveni, lijepo, bez koristi i rezultata. Tako se igrao nogomet prije dvadeset godina.
Franz Beckenbauer dočekan je s velikim počastima, zaradio je ovacije na početku, pljesak tijekom utakmice, Der Kaiser je dobio i "Trofej Bili", zgodni kipić koji se svake sezone dodjeljivao najboljem igraču Hajduka prema ocjeni novinara Slobodne Dalmacije. Imao sam čast noć prije utakmice u hotelu Lav razgovarati s Beckenbauerom, impresioniralo me njegovo strpljenje na račun mojeg zanovijetanja oko detalja iz njegove karijere Bayerna i reprezentacije Njemačke, svjetskih prvaka 1974. Naučio me da se pitanja, tipa "koliko ste zaradili dolaskom u Cosmos" ne postavljaju:
- Kod nas u Njemačkoj nepristojno je tražiti od sugovornika tri pitanja: prvo, koliko zarađuje, drugo, za koju stranku na izborima glasa, treće, s čijom suprugom je u ljubavnoj vezi.
Inače, Beckenbauer je izuzetno cijenio Ladislava Bogičevića, nestašnog igrača Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije, zatim Branu Oblaka, te Ivana Buljana, čiji je dolazak najavio iz Hamburgera u Cosmos.
- Taj vaš Zlatko Vujović bit će klasa, treba strpljenja, on nije realizirao dvije, tri lake prilike, ali to se mora cijeniti, važno je kad se igrač nađe u prilici za gol, ili je izbori. Kod nas u Bayernu, nekoliko godina se mučilo Karl-Heinz Rummeniggea na račun njegovih promašaja. Sjećam se dobro jedne prigode, mislim da je bilo u Lisabonu protiv Benfice, Kalle nije postigao gol, iz blizine, pa je prema njemu potrčao Roth, a Rummenigge je bježao po terenu. Znao je da će ga Roth zbog te greške sustići i štipati… No, Rummenigge je brzo postao King Kalle. Mislim da takva karijera čeka vašeg Vujovića.