Dobro vratarsko obrazovanje, maksimalno zalaganje, zrno sreće te naravno pomoć svih suigrača i eto Nikole Kirevskog, vratara Jadrana iz Tučepa koji se natječe u 1. ligi Splitsko-dalmatinske županije, na nestvarne 1.154 minute bez primljenog pogotka! Istina, četvrti je to nogometni rang, no i tu je igračima cilj postići pogodak, golmanu ne primiti ga.
- Mislim da je to velik uspjeh, a iako po rangu ovo nije neka liga, moram kazati da je natjecanje izjednačeno i kvalitetno. Nije to samo moja zasluga, uvijek suigračima kažem da je moj uspjeh zapravo naš uspjeh. Da oni ne igraju dobro u obrani, ne bih ni ja tih 12 utakmica i još 74 minute uspio proći bez primljenog pogotka - veli Kirevski za Sportske novosti.
Valja pohvaliti i trenera-igrača, a to je Jurica Karabatić, čovjek s više od 150 prvoligaških utakmica u nogama, koji sada znanje prenosi igračima Jadrana.
- I on je odigrao dosta utakmica, uz njega i Zvonimira Soču na stoperskim pozicijama lakše je i biti dobar vratar. Cijela ekipa igra obranu, kažemo da je obrana najbolji napad. Ma nema tu neke velike priče, ja samo radim svoj posao, a što se rekorda tiče - tako se namjestilo!
Nije Kirevski uopće brojio minute bez pogotka, tek nakon osam utakmica iz kluba su ga upozorili na niz koji je tada bio iza njega.
- Vjerujte mi da se ne opterećujem time, nemam nekakav cilj. Moram priznati, priželjkivao sam tih 1.000 minuta radi okruglog broja, onako, više za dobru priču. Najzahtjevniji susret bio mi je protiv Orkana u prvom kolu drugog dijela, tu je pogodak gotovo visio, obranio sam nekoliko zahtjevnih pokušaja. Protiv Jadrana iz Kaštel Sućurca jednom mi se tresla i greda, no imao sam sreće.
Spletom okolnosti potpisnik ovih redaka bio je svjedok posljednjeg pogotka koji je Kirevski primio na gostovanju kod Uskoka na Klisu još početkom listopada prošle godine. Strijelac je bio posuđeni veznjak Dugopolja Mate Ževrnja, no pitanje je bi li njegov pokušaj prošao da lopta nije u nekoga udarila, promijenila smjer i prevarila Kirevskog. Baš prekosutra očekuje ga susret s istim protivnikom, ovaj put u Tučepima.
- Sjećam se toga, očito je da se moram čuvati Ževrnje, haha... Ma ima Uskok dosta dobrih igrača, tu je najistureniji napadač Muslim. Neću im ništa poručiti uoči susreta, zasigurno imaju motiv. U posljednje vrijeme, otkada se pročulo za moj niz, prije početka utakmica mi dolaze “prijetiti” suparnički igrači, uglavnom prijatelji ili poznanici, da će mi zabiti pogodak, no dosad sam ja bio pobjednik.
Noćna mora svih napadača iz tog četvrtog ranga natjecanja ima 21 godinu, prošao je Splitov omladinski pogon, a trenutno je razapet između posla, studiranja te dužnosti nogometnog, ali i malonogometnog vratara. Što bi tek bilo da se posveti samo jednome...
- Haha, istina, nije mi lako. Student sam treće godine strojarstva, radim u Cineplexxu, branim u Jadranu te još u 2. splitskoj malonogometnoj ligi. Dan mi je ispunjen, s treninga na faks, s faksa na posao, pa opet na trening, onda još utakmice. Ni sam ne znam kako sve to pohvatam, stalno sam u pokretu. Nisam se mogao orijentirati samo na nogomet, zato sam i upisao fakultet, solidno studiram. Teško je biti objektivan, no mislim da ipak imam vratarske vrijednosti za viši rang. Hoće li mi se pružiti kakva prilika za napredak ili ću se za koju godinu posvetiti struci, pokazat će vrijeme.