Nogomet je najuspješniji promicatelj Hrvatske što je inspiriralo priznatog engleskog redatelja Louisa Mylesa koji će sam reći da su mu Vatreni zapeli za oko na Euro 1996. u njegovoj zemlji, kako bi snimio film "Croatia: defining a nation". Na FIFA-noj platformi mogao bi biti važan dokumentarac u njezinoj originalnoj ponudi.
"Jako zanimljiv film kojeg bih svima preporučio! Pokazuje kakvu imamo nogometnu tradiciju i kako nogomet nije stao niti u ratno doba", kazao nam je Ante Budimir, aktualni napadač Vatrenih, koji je rođen 1991. godine u Bosni da bi kao dijete s majkom stigao u Veliku Goricu.
U zagrebačkom kinu Kaptol Boutique u ponedjeljak je prikazana hrvatska premijera, veliki obol dali su i producenti Mark Pougatch, Ana Muhar Blanquart, David Kempshall i James Craggs.
Dan državnosti nije slučajno izabran jer filmom dominira politički kontekst Jugoslavije, njezina raspada i stvaranja Hrvatske, prvenstveno ispričan kroz viđenje nogometaša koji su 1987. s juniorskom reprezentacijom bivše države bili svjetski prvaci, a 1998. s Hrvatskom brončani na Mundijalu - Zvonimira Bobana, Igora Štimca, Davora Šukera, Roberta Prosinečkog. Vrlo bitnu ulogu ima i Slaven Bilić, ali i povjesničari te politički i sportski komentatori. Možete čuti poruke i Josipa Broza Tita, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, čak i izvještaj s potpisa dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat u BiH.
Naravno da je Hrvatska definiran kao nacija i da bi to bila i bez nogometa, ali briljanta je ulog koju je sport, a specijalno nogomet u tome odigrao. U predvorju kina čuli smo brojne komentare:
"Kao dijete sjećaš se prvih dodira s nogometom, za mene je to brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Na temelju toga se hrvatski nogomet i izgradio. To me je nagnalo da i sam počenom trenirati, to dan-danas nosim sa sobom, pamtim kao prekrasno doba", još je kazao Budimir.
Čiji ste dres najviše željeli?
"Šukerovu devetku. Ponosan sam što sada nosim hrvatski dres, to je san svakog djeteta."
Borna Barišić se prisjetio:
"Imao sam šest godina, bio sam klinac kad je Hrvatska 1998. osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu. Znam da sam kod kuma gledao utakmice, da smo se farbali i navijali, bili smo jako sretni i ponosni. Naš nogomet uvelike utječe na prepoznatljivost Hrvatske diljem svijeta. Te 1998. godine bio je početak slavnih dometa, a film govori o mnogim stvarima koje su se zbivale prije toga. Kasnije je sve išlo lijepim tijekom, vrhunac se dogodio na Svjetskom prvenstvu u Rusiji."
Ivica Olić, član stožera, nešto je stariji...
"Naša reprezentacija je više od sporta i zaslužna je za definiranje prepoznatljivosti nacije. Početak i stvaranje je već bilo povezano s nogometom. Osobno sam u to teško ratno vrijeme imao snove da jednom budem reprezentativac, da odigram nekoliko utakmica, a dakako da sam pratio nastupe i navijao za Hrvatsku. Među igračima sam imao idole. U to vrijeme Bokšić i Šuker su bili za mene sve, njih sam najviše gledao i imao najviše njihovih postera u sobi. Nikad neću zaboraviti Euro 1996. i SP 1998. godine. Reprezentacije je i dalje jedan od glavnih brendova u svijetu."
Zlatko Kranjčar, otac Nike Kranjčara, bio je kapetan 1990. u prvom susretu "kockastih" sa SAD-om.
"Nogomet je najpopularniji sport i jako je utjecao na afirmaciju hrvatske države. No, nisu tome pridonosili samo Vatreni nego i Goran Ivanišević, košarkaši, vaterpolisti, rukometaši... Ja koji se krećem u nogometnom svijetu vidio sam koliko su Hrvatsku primjećivali baš po nogometu, a mi svi pamtimo prve utakmice reprezentacije koje smo gledali. Meni je to bila s Argentinom u Zagrebu 1994., kad je došao Maradona. Sjedio sam na stepenicama. Što se tiče tog prvog nastupa 1990. godine nisam bio na Maksimiru, mislim da me tata ostavio doma."
Ćiro Blažević u filmu je prikazan u prekrasnom svjetlu, izračeno je puno komplimenata, a on je novinarima ovog ponedjeljka istaknuo:
"Film dobro pokazuje što je nogomet učinio za afirmaciju mlade države. Bio sam upozoren od samog predsjednika Franje Tuđmana, da smo privilegirani jer imamo priliku afirmirati našu domovinu. Hvala Bogu, napravili smo ono što su činili i naši bojišnici, ali… Velika je razlika, oni su izborili domovinu, bili su u istinskom ratu, a mi smo bili u viteškom ratu. Međutim, mi smo s puno ponosa, dostojanstva i odgovornosti afirmirali Hrvatsku, koja je poslije sportskih uspjeha postala poznata cijeloj planeti, što dotad nije bio slučaj. Osim rezultata, koji svraća pozornost na određenu naciju, učinili smo sve da mirimo ljude i radimo mostove te da bacamo sve ono što inficira primitivce koji na kraju naprave ono najgore, a to je sukob."