Onih 2156 gledatelja na utakmici Dinamo - Cibalia zapravo su bjegunci iz mučne kućne atmosfere, jer, doma je vjerojatno bila “tiha misa” iz raznoraznih razloga. Ni oni koji su došli na derbi druge lige u Rudeš, gdje je najbolji kvartovski klub u Zagrebu igrao protiv bivšeg prvoligaša iz Kranjčevićeve ulice, nisu svratili iz čiste ljubavi prema nogometu, ni njima se doma nitko ne veseli, “haus-policaj” reži, dijete plače, pas laje...
Najbolji izbor za bijeg od stvarnosti je Rudeš, tamo se danas igra najmoderniji nogomet u Zagrebu. Na žalost, u zapadnom dijelu Zagreba igra se na komadu teške ilovače, a ne na grijanom, njegovanom terenu kao u Maksimiru, tako da ni nogomet u tehničkom smislu ne može biti perfektan. Ali, taj nogomet je brz, jednostavan, agresivni presing vas podsjeća na ono što ste vidjeli na TV-u. Vide se konture napadačke igre, čak i kada meč završi 0-0. Nogomet u Rudešu vrijedi više od 30 kuna, koliko košta ulaznica.
Isplati se doći, jer će vas na tribini zabavljati Stanko Eskolić, “Ronaldo duhovitosti”, a dolje na terenu ordinira Dean Čabraja, iznimno nadareni dribler, okomit, ugoda za oko nogometnim šmekerima. Čudio sam se što uopće još radi ovdje, pa su mi rekli da osim nogometnog talenta, ima “smisao” i za noćne provode, osim nogometa ni zabava mu nije strani predmet. Nitko nije savršen, ali je šteta, toliko je nadaren da bi mogao biti barem jednako dobar kao i preskupi Dinamovi legionari. Svi oko njega su nogometaši, a Čabraja je “španer”, jedna rijetka nogometna kategorija koja izumire.
Zapravo, došao sam vidjeti centarfora NK Zagreb Matijaševića. Dražen Medić ga je dugo držao u frižideru tako da na kraju nisam vidio Matijaševićevu nadarenost, ali sam zamijetio stopera Kovačića. Što se još moglo vidjeti na Rudešu?
Mislim da sam vidio budućeg Dinamovog trenera. Njegova ambicioznost neće se dugo zadržati u Rudešu, taj drugoligaš će biti samo odskočna daska za njegov talent, jer, šefovi rudeškog drugoligaša nisu spremni za financijsku avanturu i bitku za prvu ligu, zarade njihovih igrača su manje nego što će Dinamovi profesionalci ostaviti “tringelt” u restoranu, makar nisu poznati kao rasipnici. Imao sam samo jednu primjedbu; trener bi trebao imati više poštovanja prema igraču koji nosi dres s brojem deset. Iz poštovanja prema tom posebnom dresu ne može u igri biti samo 15 minuta. Zar se gospon trener ne sjeća da je George Hagi rekao da se igrača s brojem deset ne smije zamijeniti niti držati na klupi...
U Rudeš u srijedu na kup-utakmicu dolazi Rijeka, hit momčad hrvatskog prvenstva. Čuvaj se, Matjaž, ovo će biti teže nego protiv Zaprešića. Bez obzira na Gavranovića, Franka Andrijaševića i Vešovića, ako će biti zdrav Dean Čabraja, pripremite se za “ples na ilovači”. U Rudešu se doista igra dobar nogomet...