Maestralnim obranama jedanaesteraca Ivušić je uveo Hrvatsku u finale turnira u Kairu. Riješen je tako pozitivnim ishodom susret sa Tunisom, a na planu igre Vatreni? Ukoliko stvari gledamo kroz prizmu najavljenog okupljanja za homogeniziranje redova, onda su dojmovi prihvatljivi.
Prijateljska utakmica, kulisa posvećena samo ultra popularnom Luki Modriću, pustoš na tribinama International Stadiuma i suparnik koji nije osobito motivirajući u ovakvom turnirskom aranžmanu. U tom kontekstu "team buildinga" jedina je mana što se solidni Erlić ozlijedio. U pitanju je aduktor i treba vidjeti je li samo "osjetio" i na vrijeme izišao, ili će se pokazati istegnuće zbog koje bi mogao pauzirati protiv Egipta...
Gledamo li ovu utakmicu kao kontrolnu etapu puta prema Njemačkoj onda stvari nisu tako relaksirajuće. U prvom poluvremenu su Vatreni djelovali jalovo i nisu imali udarac u okvir suparničkog gola. Tunis je započeo u niskom bloku, u formaciji 5-3-2, braneći svoj gol sa 10 igrača iza linije lopte. Hrvatska standardno ima poteškoća u igri na gusto postavljenu obranu. Igrajući sporo, bez dupliranja na bokovima, utrčavanjima u prostor i pasovima između linija, teško je pronaći rješenje da se načne tvrdi blok suparnika. Kada su Tunižani osjetili da Vatrene mogu krotiti upustili su se u nekoliko opasnih kontri i lijepih akcija. Postigli su i pogodak kojeg je VAR definirao kao (minimalno) zaleđe...
Kontrolna analiza svakako odaje ono što smo već znali od prije. Vatreni imaju ključne limite na bočnim pozicijama
Igra Hrvatske u nastavku je bila poduzetnija, malo se pritisnulo na gas i podiglo intenzitet, što je rezultiralo sa nekoliko šansi. Pritom je vratar Tunižana imao odličnih intervencija, a nekoliko skok šutova je završilo sa loptom za malo iznad gola. Imali su priliku i Tunižani, također neprecizni.
Kontrolna analiza svakako odaje ono što smo već znali od prije. Vatreni imaju ključne limite na bočnim pozicijama. Dva beka, Juranović i Sosa uz dva krila koja zapravo nisu krila, Marija Pašalića i Ivanušeca, nisu zajedno uspIjevali stvoriti igru 2 na 1, te kroz bočne prodore destabilizirati suparnički blok. Nije to novo za Vatrene, pogotovo kada nema Ivana Perišića koji prodorima jedan na jedan tjera suparnike da gube raspored zbog dupliranja boka te posljedično ostavljaju više prostora u sredini.
Dalić neće imati neko novo rješenje na Euru za bočne pozicije. Razlika će biti vjerojatno u gardu suparnika, koji će igrati otvorenije, pa će biti više prostora u napadu. Vatreni bi u tom smislu trebali bitno brže i okomitije. S Egiptom možda već bude prilika da se to pokuša bolje odraditi.