S 254 utakmice za Arsenal, 159 za Real Madrid, 108 za Werder Bremen, 39 za Schalke, 37 za Fenerbahçe i naslov svjetskog prvaka s nacionalnom vrstom Njemačke. To je epilog jedne, možda prerano završene karijere - one Mesuta Özila. Zbio je 114 golova i upisao 222 asistencije. Što mu je pričinilo najveće zadovoljstvo?
- Golovi, asistencije ili čak pred-asistencije, nešto što nitko zapravo ne računa! Na kraju se radilo o timskoj pobjedi. Uvijek sam pokušavao natjerati svoje suigrače da zablistaju što je više moguće. Mislim da je to bio moj stil igranja nogometa koji se sastojao u tome. Uvijek sam se nadao da cijela momčad tako razmišlja jer egoizam nikad ne pobjeđuje na terenu. Dakle, nikad nisam razumio kada mi je javnost govorila da bih trebao biti sebičniji i više pucati - reći će Özil u razgovoru za Marcu.
Sjeća li se kako kako je potpisao za Real?
- Na kraju se nije odlučivalo o novcu. Posjetio sam Madrid i Barcelonu u to vrijeme, a razlika je bila u Joseu Mourinhu - on mi je dao VIP obilazak Real Madrida. Vidio sam nevjerojatan stadion i sve trofeje koje su osvojili - od toga sam se naježio. Posjet Barceloni bio je manje entuzijastičan, a najviše me razočaralo to što Pep Guardiola nije odvojio vrijeme da me upozna. Prije putovanja jako mi se sviđao Barcelonin stil nogometa i stvarno sam mogao vidjeti da ću im se pridružiti. Dakle, Jose Mourinho je definitivno bio najveći dio moje odluke. Nakon posjeta, moja je odluka bila 100 posto jasna: želim postati Madridist.
Santigao Bernabeu se odmah po dolasku "zaljubio" u njega. Navijači Real Madrida voljeli su ga gledati u kombinaciji s Cristianom Ronaldom. Kako objašnjava svoj odnos s navijačima Real Madrida?
- Zaista je nevjerojatno. Čak i deset godina nakon odlaska iz Madrida još uvijek dobivam toliku podršku navijača Real Madrida na društvenim mrežama. To je stvarno nevjerojatno. Mislim da smo zaista proveli jako dobre tri godine zajedno i navijači su vidjeli da sam uvijek davao sve za ovaj veliki klub, ali nisam očekivao da će me i danas podržavati. Sve što mogu reći je hvala.
A onda je došao odlazak iz Madrida. Kako se osjećao one noći kada je odlazak finaliziran? Je li to bio osjećaj radosti ili tuge?
- Stvarno sam bio tužan kad sam napustio Madrid u zračnoj luci. Toliko sam se zabavljao tri godine u klubu, u ovom gradu. Ali više nisam dobivao puno minutaže i nakon sukoba između gospodina Pereza, mog oca i mog agenta morali smo potražiti novi klub. Čak su mi i suze tekle u očima dok sam sjedio u zrakoplovu koji je upravo poletio s madridske zračne luke - u tom sam trenutku shvatio da je gotovo.
Onda je došao Arsenal, kako ocjenjuje svoje vrijeme tamo?
- Prve godine su bile jako dobre za mene. Igrali smo Ligu prvaka. Imali smo sjajnu momčad s puno izvrsnih karaktera i nevjerojatnog menadžera s Arsenom Wengerom. Nakon što je otišao iz kluba, za mene se puno toga promijenilo. Ali nemam interesa ponovno dolijevati ulje na vatru. Sada sam opušten, a navijačima kluba želim sve najbolje jer su mi uvijek bili velika podrška. Bio bih sretan zbog navijača Arsenala da na ljeto mogu proslaviti naslov u Premier ligi. Oni to zaslužuju!
I dok je pisao povijest u Madridu i Arsenalu, postao je svjetski prvak s Njemačkom. Kako je igrati i pobijediti u finalu Svjetskog prvenstva?
- Bilo je mnogo nevjerojatnih pobjeda u mojoj karijeri. Ali to je bilo nešto drugo. Tijekom slavlja bilo je vrlo teško razmišljati o tome što se upravo dogodilo. Noć u Riju bila je najbolja noć koju sam imao u svojoj nogometnoj karijeri. Čak se i sada smiješim i naježim kad se sjetim te utakmice. Kakvo divno sjećanje.
Radi nogometnih vještina često su ga zvali "čarobnjakom". Smatra li se on takvim?
- Nikada se ne bih tako nazvao, ali uvijek sam pokušavao na terenu izvoditi poteze i dodavanja koja nitko ne može očekivati. Mislim da odatle dolazi ovaj nadimak. I ako to znači da su se navijači na stadionu osjećali zabavljeno, kao da su u nekakvoj mađioničarskoj predstavi, onda sam jako sretan to čuti - zaključio je uz osmijeh Özil.