Zlatko Abramović, negdašnji kolega iz Vjesnika, danas je dobri, ali i usamljeni duh NK Zagreba, koji se često pita - treba li tom klubu uopće glasnogovornik? U vitrini ima flašu šampanjca iz 2002. godine. Na etiketi piše - Zlatko Kranjčar, trener hrvatskog prvaka.
Jedini trener, koji se naselio u elitno društvo Dinama i Hajduka, koji već 26 godina imaju privilegij biti hrvatskim šampionima. I zato taj šampanjac ima posebnu vrijednost, jedan od rijetkih sačuvanih “svjedoka” da se to doista i dogodilo.
Ovaj put se nećemo vraćati u povijest, iako je NK Zagrebu samo povijest ostala.
Nećemo se osvrtati na činjenice da su u NK Zagrebu, tada zagrebačkim bijelima, igrali Branko Zebec i Bernard Vukas, da je u juniorskim danima tamo prve nogometne korake napravio Stjepan Bobek, a u finišu jedne naprasno prekinute karijere igrali su tamo i Stjepan Lamza i Marijan Čerček. Radije ću se osvrnuti na defetistički stav Zagrebova direktora, dobrodušnog Vilima Medveda, koji je život gledao kroz prizmu Krležinog “nigdar ni’ bilo, da ni’ nekak bilo”. Kada su ga novinari pitali: “Gospon Vilim, kaj ima novoga?”, dobri i pošteni Medved bi rekao:
- Dečki, baš niš’! Ah da, noćas nam je zgorel stadion...
U međuvremenu je “zgorel” i klub, ali Zlatko Abramović ne želi priznati da je klubu došao kraj:
- Nemojte pisati drame o Zagrebovom ispadanju iz prve lige, bila je to zapravo “uobičajena” godina. Zagreb je uvijek bio alkemičarski klub; nema zainteresiranih investitora, ali spajamo kraj s krajem. Ne dovodimo igrače koji koštaju, već one koji se žele afirmirati. Morali smo prodati Gabrijela Bobana u Osijek, Livakovića u Dinamo, Lovru Medića u Boavistu, Stepčića smo posudili Istri. No, unatoč odlasku najkvalitetnijih igrača cilj je povratak u Prvu ligu...
novi centarfor NK Zagreb, odnosno Dražen Medić, alfa i omega kluba, počeo je s pripremama najranije od svih, 6. lipnja. Živi se u kampu u Veslačkoj ulici, već godinama se ne ide ni na more ni u planine. Iako će se sa Zagrebom boriti Šibenik, Gorica, Rudeš, Sesvete i Novigrad, poznavatelji nogometnih prilika uvjeravaju me da Zagreb ima najjaču momčad u Drugoj ligi. Novo lice, ne i zvijezda, jest centarfor Matijašević, prinova iz požeške lige, kojega su školovali za stopera, a bit će centarfor. Svi koji su ga gledali kažu - dobar centarfor.
O NK Zagrebu pisali smo kao o simbolu metropole, međutim, kakav je to simbol koji na stadionu ima jednu plaćenu reklamu. Dražen Medić je izgubio toliko utakmica da ga nema smisla ni mijenjati, a i nema ga tko smijeniti. Je li nešto napravio od anonimnih igrača, vidjet ćemo već na startu prvenstva, kada u Kranjčevićevoj gostuje Bišćanov Rudeš.
falsificiranje Ovo što gledate na fotografiji je knjižica o Zagrebu, koju je napisao pokojni Darko Draženović, uz asistiranje Miroslava Redea. Tamo piše da je Zagreb osnovan 1903. godine. Zbog toga podatka knjiga nikada nije doživjela promociju, jer je Zlatko Canjuga želio falsificirati povijest; najstariji hrvatski klub je HAŠK, koji u koprodukciji s Građanskim tvori Croatiju. Prešućena je činjenica da je PNIŠK, čiji je Zagreb sljednik, tri mjeseca stariji od HAŠK-a. A i vlasnik je najveće posjete u Maksimiru, 1973. godine utakmicu protiv Osijeka gledalo je 64.168 ljudi.
Pitat ćete me zašto sam sada iz naftalina izvukao šampanjac s Kranjčarovom slikom iz šampionskih dana u Kranjčevićevoj ulici? Zato što sam nostalgičan prema tim danima, jer svi simpatiziramo pogorelce iz NK Zagreba, a i bolje je pisati o Cici Kranjčaru iz tog vremena nego o Dinamovoj igri protiv Slaven Belupa, ti glagoli ne bi bili ni nježni ni dobroćudni. A i Zlatko Abramović me uvjerio da vrag nije tako crn kako se čini...