Iako je Hrvatska u Tampereu bila desetkovana, bez Modrića, Rakitića, Lovrena, Pjace i Ćorluke, rutinski su došli do pobjede, iako rezutat ne daje naslutiti superiornost. A bilo je baš tako sve do 93. minute, kada se finskom napadaču Pukkiju otvorio put prema golu.
Ali, ne bi bilo pravedno da su Finci poravnali, jer su tijekom cijele utakmice imponirali samo borbenošću, ali ne i nogometnim znanjem. Međutim, razlog mršave pobjede Hrvatske treba tražiti u izostanku vedeta, bez obzira što smo otkrili i neke nove igrače. Međutim, neke utakmice se dobijaju i na „mišiće“...
Ante Čačić se vratio s turneje sa šest bodova i sedam golova u plusu! Imponira njegova hrabrost i samouvjerenost prije polijetanja za Skadar i Tampere, nije tražio alibi, niti je imao „plan be“, nije plakao što nema čak trojice kapetana. Tražio je šest bodova. Sada može mirno pripremati momčad za najteži meč, jer, Island kakav pamtimo s Europskog prvenstva, bit će neusporedivo teži suparnik nego Kosovo, Finska, pa i Turska. Ali, i izbornik će tada imati i manje problema.
Na fotografiji: Mario Mandžukić, Ivan Perišić.
Još jednom je Mario Mandžukić bio egzekutor, sa četiri gola poravnao se s glavnim junacima ovih kvalifikacijskih utakmica, Cristianom Ronaldom, Thomasom Mullerom i Robertom Lewandowskim. Još jednom se potvrdilo da se Mandžukić i Kramarić izvrsno slažu, uz asistiranje Vrsaljka, Kramarić i Mandžukić su „skuhali“ finsku obranu i darovali Čačiću tri boda. Mario Mandžukić je sinoć bio Mandžukić iz doba Juppa Heynckesa u Bayernu, i centarhalf i centarfor, iznimno učinkovit u svojem i suparničkom kaznenom prostoru.
Pod posebnim povećalom bio je Mateo Kovačić. Bio je neusporedivo bolji nego u Skadru, sedam lopti je gurnuo prema našim napadačima. Na žalost, bilo je i krivih dodavanja (8 puta), ali, Mateo još nije Luka Modrić, koji gotovo da i ne griješi. Samo dvije lopte unatrag, to me posebno oraspoložilo, Kovačić se upuštao u rizik, što rijetko čini, a i trudio se igrati obranu. Kada bi mu Zidane davao još više minuta, vjerojatno bi i Kovačić bio puno bolji, slobodniji, drskiji. I Čačić bi ga trebao više približiti golu, tada bi i njegove pas-lopte bile učinkovitije i opasnije...
Nakon pogotka više nismo bili tako dominantni, kao da smo potonuli u samozadovoljstvo i vjerovali da će drugi gol „pasti s neba“. Ali Finci, makar danas nemaju igrača klase Litmanena, nisu momčad koja će se predati, čak i kada je na drugoj strani moćna Hrvatska. Finska obrana je moćnija i ozbiljnija od kosovske, iako je još dvaput bila na ozbiljnoj kušnji (Brozović, Perišić) nije kapitulirala, ali je zato vezna linija bezopasna. Pokušavali su naivno ugroziti Hrvatsku dugim, beskorisnim loptama, koje uglavnom završavaju, rečeno nogometnim rječnikom – u bunaru.
Hrvatska sigurno korača prema svjetskom prvenstvu, iako prava iskušenja tek slijede. Ukrajina i Island su ozbiljnije reprezentacije od onih s kojima smo igrali ove jeseni, Kosovo i Finska su bile „mačji kašalj“. Čak i Turska, čiji izbornik čini nerazumljive pogreške s Arda Turanom, zbog čega ga čeka ozbiljan razovor s predsjednikom Erdoganim, kojemu nije baš leglo da nogometaš Barcelone nije na „imperatorovom“ spisku. No, to već nije naša briga, Ante Čačić je potvrdio da ima kapacitet za izbornika, polako obavlja smjenu generacija, jer, Modrić, Rakitić, Mandžukić neće vječno trajati. Dolaze Rog, Vrsaljko, Brozović, upotrebljivi su Čop, Kalinić, dokazao se Kramarić, za Čačića „nema zime“...